| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije
 


Datum objave: 06.08.2013 09:08:08

Šuma (foto: Wikimedia Commons)Aaaaa, dobro staro Međuzemlje! Kako se samo lijepo vratiti tamo. Šetati uz Baranduin i vilenjacima plesti pletenice, cugati s patuljcima pa se onda izgubiti u dvoranama pod Maglenim gorjem, živcirati Galadriel prešajući zlatno lišće Loriena, trčkarati pitomim brežuljcima Shirea, panično bježati orcima nedaleko Osgiliatha... ma ludilo! Oni koji su bili znaju kakve ih pustolovine i prijatelji čekaju, a oni koji nisu neka spakiraju pinklo (ne zaboravite ručnik) i krenu "kroz vrtna vrata s noge na nogu".


Na našem prvom obilasku posjetit ćemo prastaru šumu Fangorn. Prekrasna je i zastrašujuća u isto vrijeme. Otprilike kao i njeni najstariji stanovnici. Zovu se enti na rohanskom, Onodrimi na vilenjačkom, a pastiri drveća na zdravoseljačkom. Drevna su vrsta, od njih su stariji samo vilenjaci koji su ih naučili govoriti. Nakon tog prvogDrvobradaš (izvor: Wikimedia Commons) verbalnog koraka i svladanog jezika plemenitih vilenjaka razvili su vlastiti jezik kojeg nitko nije uspio naučiti niti zapisati. Prema knjizi zvuči (u mojoj glavi) kao spoj japanskog i portugalskog. Pokazali su se kasnije pravim poliglotima i bez problema svladavali jezike drugih naroda.

Najjednostavniji opis enta bio bi drvo s rukama, nogama i očima. Na stopalima imaju između tri i devet prstiju što liče na korijenje, a slične su im i šake. Imaju slabo savitljiva koljena te pokretljive laktove. Kad se kreću, vrlo su tihi, a zov im zvuči kao puhanje u rog. Iako imaju nastambe s ležajevima spavaju stojećki i ne sjede. Jedino što se spominje kako konzumiraju su dvije vrste napitka od kojeg su i hobiti Merry i Pippin narasli nekoliko centimetara. U filmu su ente stvarno odlično napravili, možda su preglasni kad hodaju, ali to je stvarno cjepidlačenje. Pogodili su im i izgled i dozivanje. Igor Kordej ih je također pogodio na naslovnoj ilustraciji prvog izdanja Dvije kule.

Razlika između dva enta može biti suptilna kao između dvije bukve, a može biti i osjetna kao između brijesta i lipe. Svi, doduše, imaju iste oči i pogled zelene nijanse koji odražava sva doba svijeta što su ih proživjeli. Pippin je to puno ljepše rekao: "... kao da se iza njih krije neki zdenac bez dna, ispunjen vjekovima sjećanja i dugog, polaganog, ustrajnog razmišljanja, ali površina im se caklila sadašnjošću: kao sunce što odsijeva na vanjskim listovima golema stabla, ili na namreškanom dubokom jezeru."[1]

Tako se Pippin osjećao kad je pogledao u oči Drvobradašu, najstarijem entu i njihovom vođi. Odaziva se i na ime Fangorn (ime šume), a o njegovoj dobi dovoljno govori to što je, dok su Fangorn i Lorien bili jedna velika šuma, dogovorio s vilenjacima nevidljivu granicu i međusobno poštivanje životnog prostora.

Mogli bismo reći da je entima narav troma. Geslo samog Drvobradaša je - samo nemoj nagliti. Prilično su usporeni i neki se neće pokrenuti bez vraški dobrog razloga pa čak ni glasno govoriti. No, kad se pokrenu, onda su opasni i ako držite sjekiru ili ste ork ili ste ork sa sjekiricom (najgora mogućnost) - bolje da vas nema. To je drastičan preokret u ponašanju, hobitskim rječnikom rečeno: iz stare krave koja sjedi i zamišljeno preživa pretvaraju se u bika koji juriša. Masovna sječa drveća po naredbi zlog čarobnjaka izazvala je bijes čuvara šume. Koža im je debela i otporna pa im oružje slabo škodi jer jedan udarac nije dovoljan, a na drugog neće čekati već udariti svojim jakim šakama. Ni zidine nisu obrana jer ih svojim korjenitim prstima razdrobe. Jedino što im stvarno može naštetiti je vatra.

No, ono što najviše muči ente je nedostatak potomstva uslijed nestanka entica. Nestale su Golemi mamutovac, General Sherman (foto: Wikimedia Commons)zbog emancipacije. Izgledale su isto kao i enti i živjele u šumi, a onda su shvatile da više vole uzgajati i obrađivati zemlju, više vole red i svoje su znanje prenijele ljudima. Provodile su sve svoje vrijeme na otvorenom, na suncu pa im je koža pocrnila, a kosa posvijetlila. Enti, s druge strane, više vole šalabazati u divljini, obilaziti stabla i biti slobodni. Neću reći da je pukla ljubav, ali enti su ostali u šumi, a one su se kretale s prilikama i rat ih je otjerao daleko. Enti su ih viđali sve rjeđe i rjeđe, a onda je njihov posljednji sastanak postao samo uspomena. Legenda kaže da će se ponovno sresti i ostati zajedno, ali tek kad i oni i one ostanu bez svega što imaju. Gorko-slatki kraj.

Pitanje koje mi se nameće samo po sebi je jesu li dvodomne biljke koje rastu odvojeno usamljene? Muško drvo i žensko drvo. Ne znam jesu li u paru sretniji, ali ako se radi o biljci iskoristiva ploda nesumnjivo su isplativiji. Pogotovo ako zasadite, primjerice harem kivija i jednog mangupa u sredini pa pustite prirodu neka ide svojim tijekom.

Kao što vidite, nije fantastika daleko od stvarnog svijeta. Samo dodate žličicu Vegete i prstohvat duše. U Međuzemlju enti šeću šumom, a entice drumom (ispričavam se na ovome, ali morala sam), a na Vučedolu stoji jedan usamljeni ginko i sanja bolje dane. Dane kad mu društvo neće praviti samo odbačeni psi i šikara već uljuđeni posjetitelji i možda čak netko iste vrste.

Hm, možda sam trebala objasniti zašto se zovu 'pastiri drveća' i koga čuvaju. To je vrlo zanimljiva priča i, iako je znaju svi koji su prošli bitku kod Helmove klisure, zaslužuje riječ-dvije-sto samo za sebe. U prijevodu, ostajem gluvariti po Fangornu još neko vrijeme.



[1] Gospodar prstenova, Dvije kule, J. R. R. Tolkien, Algoritam Zagreb, 1995., str. 70

 

Ostale članke autorice pročitajte ovdje.

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?