Koliko ste se puta divili krajoliku Plitvičkih jezera, a niste znali što ga čini tako lijepim i posebnim? Vrijeme je da doznate nešto više o geološkom fenomenu sedri!

Sedimentna stijena sedra je geološki fenomen koji nastaje iz vode prezasićene kalcijevim karbonatom uz pomoć mahovina. Najpogodnija mjesta za nastanak sedre su tla bogata kalcij magnezijevim karbonatom znanim kao dolomit i stijenska podloga od kalcijevog karbonata - vapnenca. U Republici Hrvatskoj gotovo većina područja od Karlovca prema Jadranu prekrivena je upravo tim stijenama.

Točan nastanak sedre nije do kraja poznat, ali smatra se da je vegetacija u toku tekućice prvi korak prema tome. Alge i mahovine čine odličnu podlogu za taloženje kristala kalcijevog karbonata jer na njima žive mikroorganizmi i životinje koji izlučuju mukopolisaharide, tvari koje su svojevrsno ''ljepilo'' za organske čestice koje plutaju u vodi. Kukci koji pripadaju porodici Simuliidae izlučuju svilu kojom se pričvršćuju na podlogu na slapištima. Niti svile djeluju kao jezgra za početak taloženja kristalića kalcita i organske tvari. Napuštene kućice mekušaca i tulara te strukture za pričvršćivanje vodenih ličinki kukaca također su jezgre u procesu osedravanja. Proces rasta mahovina i algi te taloženje organskih čestica periodično se ponavlja kroz duži vremenski period ako znamo da je za rast nekoliko milimetara sedre potrebno čak godina dana!

No, tu je još mnogo faktora koji su zaslužni za proces osedravanja a jedan od glavnih je proces isplinjavanja CO₂ (ugljikovog dioksida). Ubrzanjem toka vode dolazi do rasprskivanja i prozračivanja vode bogate otopljenim kalcijevim karbonatom čime se povećava dodirna površina vode i zraka te CO₂ odlazi u atmosferu. Time se mijenja karbonatna ravnoteža u vodi te dolazi do taloženja kalcijevog karbonata. Sam proces osjetljiv je na promjenu pH, odnosno temperature kao i na koncentraciju otopljenog organskog ugljika. Što je više ugljika, jezera i potoci su izloženiji procesu eutrofikacije odnosno povećanju udjela hranjivih tvari u vodi. Time se povećava starenje tih vodenih površina, a stvaranje sedre se usporava. Djelatnosti čovjeka poput stočarstva, poljoprivrede, turizma te otpadne vode često doprinose ubrzanju procesa eutrofikacije.

Važna staništa

Važnost očuvanja ovakvih staništa je višestruka, ponajprije zbog očuvanja vrsta koje žive u sedri i koji sudjeluju u njezinom stvaranju. Jednim imenom nazvani sedrotvorci, najčešće su razne vrste kukaca primjerice trzalca (Chiromonidae), tulara (Trichoptera), puževa (Gastropoda) kao i mahovina (Cratoneurum commutatum, Brium vebtricosum). U slučaju nestanka sedrenih površina nestalo bi važno stanište koji je izvor hrane i sklonište za te biljke i životinje. Time bi se poremetio čitavi ekosustav počevši od kruženja hranjivih tvari pa sve do izostanka vrsta koje se nalaze više u hranidbenom lancu.

>>>Mrežnica - smaragd Karlovačke županije

Najčešći uzorci uništavanja sedrenih barijera su izgradnja hidroelektrana koje mijenjaju prirodni tok rijeka, a ponekad čak potpuno isključuju dotok vode. Zbog toga dolazi do manjka vlažnosti što ugrožava sedrotvorce. Tu su još otpadne vode, lov uz upotrebu dinamita i rafting. Sedra se još upotrebljava kao građevinski materijal u uređenju interijera gdje se rabi u obliku kamenih ploča.

Nadaleko najpoznatije područje poznato po ovom geološkom fenomenu u Republici Hrvatskoj su Nacionalni parkovi Plitvička jezera i rijeka Krka. Sastoje se od većeg broja jezera i slapišta na kojima se nalaze sedrene barijere. Nešto malo dalje, u Turskoj procesom osedravanja nastao je kompleks barijera nazvan Pamukkale. Barijere tvore niz terasa na kojima se nalaze jezerca koja se danas iskorištavaju u turističke svrhe.

Izvori:

Šikić Z., (2007): Plan upravljanja Nacionalnim parkom Plitvička jezera, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zagreb

NP Krka