| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 09.12.2013 11:12:27

Štene bernardinca (foto: Wikimedia Commons)Poznato je kako su ljudi u povijesti pripitomljavali vukove što je rezultiralo pojavom danas poznate skupine znanstvenog imena Canis lupus familiaris, ili po hrvatski - psa. Vuk je dokazano prvi sisavac koji je domesticiran od strane ljudi, iako neki znanstvenici tvrde da ga je u tome pretekla - svinja. Koje su sve posljedice domestikacije vuka te više o modernim pasminama, otkrijte u nastavku članka!


Domestikacija vuka tokom vremena doprinijela je fizičkim promjenama koje su tipične za sve domesticirane sisavce. Najočitije su promjene u veličini same životinje te promjene u boji i teksturi krzna. Kraća njuška kod pasa za razliku od dulje njuške kod vuka, manji zubi, tipična ''stop'' oznaka (nagli okomiti prijelaz sa čeonog dijelaAfganistanski hrt (foto: Wikimedia Commons) glave na njušku) te smanjena veličina mozga također su posljedice domestikacije. Kod pasa su nestale neke osobine koje su tipične za vukove, kao što je povraćanje djelomično probavljene hrane kako bi se nahranili mladunci.

>>>Lovci-sakupljači i domaće svinje - priča stara gotovo 7000 godina

Primijećene su i promjene u ponašanju te se tako jedino kod pasa primjećuje mahanje repom te lavež koji su jedino tipični za štenad vukova i ostalih srodnika stoga se može zaključiti kao je to znak neotenije (prisustva osobina mlade jedinke kod jedinke u odraslom stadiju). Upravo zbog neotenije evolucija vuka u psa je bila brza. Kao i kod mnogih vrsta, mladunčad vukova je više socijalna i manje dominantna od odraslih vukova te se stoga selekcijom i zadržavanjem tih karakteristika koje su prisutne kod mladih jedinki lako dobivaju iste karakteristike kod odraslih jedinki. U usporedbi sa vukovima, mnogi odrasli psi imaju karakteristike juvenilnih divljih predaka kao što su meko krzno, oblo tijelo, velika glava i oči te uške koje vise, a ne stoje uspravno. Takve karakteristike, koje su tipične za sve juvenilne sisavce, ljudi doživljavaju kao ''ljupke'' i ''dražesne'' te ih rado vide i kod odraslih jedinki.

Raznolikost pasmina

Američki znanstvenici pretpostavljaju da sve današnje pasmine potječu od desetak predaka. Kao opravdanje velikom broju pasmina pasa koje postoje danas izdaje se tvrdnja kako i sam vuk ima i do 20 podvrsta na područjima gdje je pas postao Aljaški malamut (foto: Wikimedia Commons)domaća životinja. Da bi se uzgojilo tristotinjak današnjih pasmina ljudima je trebalo 3 do 5 tisuća godina. Tih deset prvotnih psećih pasmina su: goniči, tragači, sjeverni psi, španijeli ptičari, španijeli goniči, retriveri, ptičari, terijeri, ovčari te psi za pratnju.

>>>Pas ili čovjek - tko je učinio prvi korak

>>>Najstariji predak pasa pronađen u Sibiru

Pas gonič, specijaliziran za progon plijena, vjerojatno se pojavio u Mezopotamiji između 4000. i 5000. godine prije nove ere. Suvremene pasmine poput hrtova samo su završetak tog granjanja na obiteljskom stablu razvoja pasmina. Tragači su se pojavili oko 3000. godine prije nove ere, a karakterizira ih dobro razvijen njuh dok im je tijelo građeno tako da dobro podnosi toplo vrijeme. Vjeruje se da su pasmine krvoslijednik, lisičar i jazavčar nastale od zajedničkog pretka, psa tragača. Radni psi i psi čuvari vjerojatno su se pojavili u Tibetu 3000. godine prije nove ere, a današnji potomci tog zajedničkog pretka su rotvajler, bernardinac i buldog. U isto vrijeme uzgojene su pasmine za društvo koje su se prvi put pojavile na Mediteranu, a njihovi današnji predstavnici su maltezer, pudlica i mops.

Većina pasmina pasa koje danas poznajemo konsolidirala se krajem 19. i početkom 20. stoljeća, no osnovni tipovi pasmina kao što su psi čuvari, lovni psi, stražari i kućni psi bili su poznati još u starom Egiptu. Tako je prva službeno zabilježena pasmina psa egipatski bijeli pas sa crnim točkicama. Uzgojen za lov na području Egipta slavu je stekao na Balkanskom poluotoku nakon što je zbog velikog korištenja u lovu na tom području i duge tradicije uzgoja priznat kao damatinska pasmina i danas poznat pod imenom dalmatiner. No, kako domestikacija vukova nije tekla jednako u svim dijelovima svijeta nego bi počela tek kad bi određena populacija ljudi naselilaDalmatinac (foto: Wikimedia Commons) određeno područje tako postoje takozvane primitivne pasmine. Primitivne pasmine su sve redom pasmine arktičkih pasa kao na primjer haski, samojed i aljaški malamut. Te pasmine su se počele formirati najkasnije od svih poznatih pasmina te su stoga još uvijek morfološki najsličnije svojim precima - vukovima. Iako se još morfološki nisu udaljile od predaka imaju sve karakteristike koje ih čine domesticiranim psima.

Najmanje morfoloških promjena u usporedbi sa morfologijom vuka ima pasmina basenji, uzgojena u Africi za pomoć u lovu. Ova pasmina pasa je jako neovisna, ne traži i ne želi veliku pažnju ljudi te im se često karakter uspoređuje s karakterom mačke. Građa tijela basenji pasmine je ona koja karaterizira odrasle karnivorne sisavce, to jest, odrasle vukove. Iako su kao pasmina dosta slični svojim precima vukovima još uvijek pod utjecajem čovjeka sadrže osobine domesticiranog psa. Zanimljiva je pojava da kada bi se moderni psi prisilili na život bez socijalizacije ili kontakta sa čovjekom počeli bi se opet morfološki mijenjati te poprimati svojstva koja su nekad davno izgubili. Tako bi im se počeo javljati nagon za životom u čoporu, dlaka bi im postala sve grublja te bi poprimili izgled vukova. Promjene bi se dešavale intenzivnije kroz više generacija pasa koji bi živjeli samostalno u divljini bez ikakvog utjecaja čovjeka.

>>>Psi su se razvili u Europi prije više od 18 000 godina

Posljedice domestikacije ili pripitomljavanja vukova počele su, dakle, tako što je čovjek izolirao nekoliko primjeraka ove životinjske vrste držeći ih u uvjetima koji su se uveliko razlikovali od njihove prirodne životne okoline. Tek su pojavom natjecateljskih izložbi pasa utvrđeni standardi za pojedine pasmine glede veličine, oblika i boje kakve i danas poznajemo. No bez obzira na znanja, standarde ili izložbe, činjenica je da je pas, otkako se prije više od deset tisuća godina pridružio čovjeku kao lovac, postao važnom karikom u razvoju ljudske vrste. U kasnijim razdobljima mnogi bi farmeri stradali bez pomoći psa, a pojavom prvih gradova i utjecajne društvene elite pas je postao nezamjenjiv u lovnom sportu i pratnji. Zapravo, nema ni jednog razdoblja suvremene civilizacije u kojoj pas nije igrao važnu ulogu.

Štene samojeda (foto: Wikimedia Commons) Štene zlatnog retrivera (foto: Wikimedia Commons)

 

Izvori:

How Stuff Works - How Animal Domesticanion Works

The Scientist - Origin of Domestic Dogs

NPR - Old Dogs, New Data: Canines May Have Been Domesticated In Europe

e! Science News - Dogs likely originated in Europe more than 18,000 years ago, UCLA biologists report

BBC - DNA hint of European origin for dogs

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupire

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?