| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 12.12.2013 11:12:00

Europski zemni bumbar, Bombus terrestris (foto: Wikimedia Commons)Bumbari su baš simpatični. Dlakavi su i izgledaju kao da imaju krzno, djeluju nespretno dok lete te su manje agresivni u usporedbi s pčelama ili osama. Poljoprivrednici ih jako cijene kao oprašivače, posebice zbog krize koja je u posljednje vrijeme zahvatila populaciju pčela. Ipak, iako su jako važni i korisni, u nekim krajevima su postali invazivna vrsta.


Zemni bumbar (Bombus terrestris) se uzgaja u velikim količinama za oprašivanje različitih usjeva unutar i izvan staklenika. Kada su uneseni u središnji Čile u Južnoj Americi, smatralo se da će ovi kukci vršiti toliko važno oprašivanje u nekoliko staklenika, a cijeli proces su poduprle i čileanske vlasti. No, kako se to često dogodi, odjednom je sve krenulo po zlu jer bumbari nisu ostali u staklenicima.

>>>Invazija je počela

Nekoliko jedinki je pobjeglo te su vrlo brzo osnovali kolonije u divljini. No, to nijeZemni bumbar oprašuje fuksiju (foto: Paul Schmid-Hempel / ETH Zurich) bilo sve. Zemni bumbar je postao vrlo invazivna vrsta koja je pokorila teritorij Čilea, skroz do Patagonije. Za usporedbu, druga europska vrsta bumbara (Bombus ruderatus) koja je unesena u Čile 1982. godine se pokazala relativno bezopasnom.

Invazija velikom brzinom

U novom istraživanju koje su znanstvenici ovog tjedna objavili u časopisu Journal of Animal Ecology prikazano je kako se zemni bumbar širi od središnjeg Čilea prema jugu zemlje prosječnom stopom od 200 kilometara godišnje. To je brže nego što bi ekolozi ikada očekivali. Do kasne 2011., odnosno nakon samo nekoliko godina, ova vrsta je uspjela proći planinski lanac te je stigla do obala Atlantskog oceana u Argentini. Do 2012. bumbar je već dospio duboko u unutrašnjost južne Patagonije te je stigao do nekih velikih nacionalnih parkova.

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane

Trijumfalni napredak europskog zemnog bumbara predstavlja katastrofu za autohtone vrste bumbara - pet od ukupno 250 vrsta bumbara koje postoje na svijetu živi na jugu Južne Amerike. Posebno se na udaru našao atraktivan veliki narančasti bumbar Bombus dahlbomii (fotografija lijevo). Naime, gdje god se pojavi zemni bumbar to znači kraj za domaću vrstu bumbara. U većini područja gdje se invazivni bumbar pojavio, B. dahlbomii je nestao nevjerojatno brzo.

Bombus dahlbomii (foto: Wikimedia Commons)>>>Anđeo ili demon - može li invazivna vrsta imati pozitivan utjecaj?

Jedan od mogućih razloga nestanka autohtone vrste je prisutnost parazita Crithidia bombi. Ovaj parazit je zapravo praživotinja (Protozoa) i živi u probavnom traktu zemnog bumbara. Uzrokuje crijevne infekcije kod europske vrste bumbara, ali i kod autohtonih južnoameričkih vrsta. Utječe na ponašanje zaraženih jedinki, povećava njihovu stopu smrtnosti te sprečava uspostavu novih kolonija.

Znanstvenici strahuju da se širenje europskog zemnog bumbara više ne može zaustaviti. Također, budući da je vrsta uspostavila stabilnu populaciju gotovo je nemoguće ukloniti ju iz ekosustava. Za sada je još uvijek teško procijeniti posljedice za lokalni biljni i životinjski svijet, ali ova invazivna europska vrsta bi mogla poremetiti ekološku ravnotežu na jugu Južne Amerike u velikoj mjeri.

 

Izvor: e! Science News

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?