Tijekom odrastanja smo redovno pili mlijeko, a roditelji su nam često govorili kako je mlijeko jako zdravo. To je naravno i istina, prepuno je nutijenata poput kalcija i drugih minerala, vitamina (uključujući i vitamin D), proteina, masti i šećera u obliku laktoze. Većina ljudi europskog podrijetla i u odrasloj dobi može piti mlijeko, dok ostatak svijeta to baš i ne može budući da nemaju razvijenu toleranciju na laktozu. Drevna DNA iberskih farmera otkriva kako široko prihvaćena evolucijska teorija o apsorpciji kalcija nije jedini razlog zašto su Europljani razvili toleranciju na mlijeko.
Ljudi na Zapadu pijenje mlijeka uzimaju zdravo za gotovo budući da većina ljudi europskog podrijetla može proizvesti enzim laktazu u odrasloj dobi te zahvaljujući njemu mogu probaviti mliječni šećer - laktozu. Ipak, ljudi u većem dijelu svijeta to ne mogu, a nisu to mogli niti naši pretci iz Kamenog doba. Naime, genetička istraživanja su pokazala da se sposobnost proizvodnje enzima laktaze u odrasloj dobi razvila tek u poslijednjih 10000 godina i to zbog snažne prirodne selekcije. Bez enzima laktaze
konzumiranje mlijeka može dovesti do neugodnih nuspojava poput nadutosti, grčeva i proljeva, odnosno stanja koje je poznato kao netolerancija na laktozu.
Brza evolucija
Znanstvenike je dugo mučilo zašto se tolerancija na laktozu razvila u tako kratkom vremenskom periodu. Arheolozi i antropolozi su utvrdili kako se tolerancija na laktozu razvila kod populacija ljudi koje su se bavile stočarstvom i lako je vidljivo zašto - nema smisla razvijati sposobnost probavljanja laktoze ukoliko ne konzumiraš mlijeko. No, zašto je to bila takva prednost za naše pretke? Znanstvenici sa Sveučilišta u Uppsali su pokušali odgovoriti na ovo pitanje u radu objavljenom ovog tjedna u časopisu Molecular Biology and Evolution.
Dugo vremena su znanstvenici smatrali kako je glavna prednost tolerancije na mlijeko u Europi ranim poljoprivrednicima omogućila da izbjegnu posljedice nedostatka kalcija. Mlijeko je izvrstan izvor kalcija, a sadrži i male količine vitamina D koji je nužan za apsorpciju kalcija. Dodatno, rani europski farmeri, pogotovo oni u sjevenim područjima gdje nema dovoljno sunčeve svjetlosti, teško su stvarali dovoljno vitamina D u koži tijekom većeg dijela godine i smatra se kako nije bilo mnogo tog vitamina u njihovoj prehrani koja se uglavnom bazirala na žitaricama. Za njih je mlijeko bilo svojevrsna superhrana.
Nije sve u vitaminu D
No, što je s našim rođacima u Španjolskoj? Oni su imali dovoljno sunčeve svjetlosti većinu godine te nisu imali problema sa sintezom vitamina D, a ipak mnoštvo njih danas ima razvijenu toleranciju na laktozu. U novom istraživanju znanstvenici su uspjeli izolirati DNA iz kostiju ranih španjolskih farmera te nisu uspjeli pronaći mutaciju (LCT -13910*T) koja uzrokuje toleranciju na laktozu kod Europljana.
Kako bi utvrdili koliko jaka je trebala biti prirodna selekcija da dovede toleranciju na laktozu do današnje razine učestalosti na Iberskom poluotoku, znanstvenici su koristili računalne simulacije. Otkrili su da je bila vrlo jaka. No, ako je prirodna selekcija bila jaka u području gdje ljudi nemaju problema sa stvaranjem vitamina D, jasno je da ova teorija ne objašnjava u potpunosti kako se razvila tolerancija na laktozu.
Predložena nova teorija
Iako većina ranih Europljana nije bila tolerantna na laktozu, vjerojatno su mogli konzumirati produkte fermentiranog mlijeka, poput jogurta i sira budući da se kroz fermentaciju većina laktoze pretvara u masti. U uvjetima kada je vladala glad, primjerice kada bi urod bio loš, ljudi su vjerojatno pojeli sve fermentirane mliječne proizvode te su morali jesti proizvode s visokim razinama laktoze. To bi dovelo do uobičajenih simptoma netolerancije na laktozu, poput proljeva. Proljev kod zdravih ljudi obično nije opasan po život, ali kod ozbiljno pothranjenih pojedinaca je vjerojatno bio. To znači da je glad mogla dovesti do epizoda u kojima je veoma snažna prirodna selekcija favorizirala ljude koji su imali mutaciju za toleranciju na laktozu.
Izvor: e! Science News
| 
