U novom istraživanju tijekom kojeg su znanstvenici sedam godina pratili orangutane na Borneu, utvrđeno je kako se orangutani puno češće spuštaju s drveća nego što se to prije mislilo. Rad je objavljen u časopisu Scientific Reports, a u njemu se navodi kako bi za ovo ponašanje djelomično mogli biti odgovorni i ljudi.

Istraživanje je provedeno od lipnja 2006. do ožujka 2013. godine na Borneu. Znanstvenici su na 16 različitih mjesta diljem otoka postavili 16 fotozamki kako bi pratili i proučili boravak orangutana na tlu. Tijekom ovog perioda ukupno su zabilježili 641 zapis boravka orangutana na tlu.

Orangutani (Pongo pygmaeus) su najveći arborealni sisavci na svijetu. Podaci o njihovom terestričkom ponašanju (boravku na tlu) su rijetki i često su povezivani s uznemiravanjem staništa na kojem žive. Naime, poznato je kako se orangutani ponekad spuštaju na tlo kako bi tražili hranu i putovali, ali nije bilo jasno u kojoj mjeri promjene na staništima koje uzrokuju ljudi utječu na ovo ponašanje.

Pokazalo se kako stupanj uznemirenosti šumskih staništa i veličina praznina unutar krošnji utječu na terestričko ponašanje, no orangutani su jednako često primjećeni na tlu u izrazito uznemirenim staništima kao i u potpuno očuvanim šumama.

>>> Video: Rođenje orangutana po prvi puta zabilježeno kamerom

Sve dobne i spolne skupine su zabilježene kako se kreću po tlu, no odrasli mužjaci su ipak bili najčešći. To bi značilo kako terestrička lokomocija čini puno veći dio prirodnog ponašanja orangutana nego što se prije smatralo te zbog uznemiravanja staništa samo dolazi do modifikacije ovog ponašanja.

>>> Video: Kako majmuni plivaju i rone

Sposobnost orangutana da se spuštaju s drveća može povećati njihovu sposobnost da se nose s manjom fragmentacijom staništa te da se lakše kreću kroz umjereno otvorena područja u mozaičnom krajoliku. Također, autori istraživanja navode kako danas više od 70% orangutana živi na fragmentiranim staništima i šumama koje je modificirao čovjek i koje su izgubile dobar dio svojih originalni ekoloških karakteristika.

I dok ovakvo ponašanje ima brojne prednosti, poput olakšanog kretanja i širenja orangutana, pogotovo u degradiranim i fragmentiranim područjima, ipak postoje i određene opasnosti. Primjerice, dolazi do većeg rizika od predatora, veća je mogućnost susreta s ljudima kao i izloženost novim bolestima. Za razliku od Sumatre, na Borneu nisu prisutni tigrovi te je rizik od predatora nešto manji, no mladunci bi mogli biti ugroženi zbog divljih svinja i oblačnih leoparda.

Izvor: e! Science News