Životinjski svijet pun je fascinantnih primjera mužjaka koji na različite načine osvajaju svoje ženke. U prirodi su se razvile različite strategije i oblici ponašanja koji mužjacima omogućuju pristup ženkama i uspješno razmnožavanje. Tako su nam već odavno poznati primjeri raznih borbi i nadmetanja mužjaka za teritorijem i ženkama, također razne prevare koje omogućuju nešto slabijim mužjacima da se pare pa i neobičan izgled mužjaka koji ženke posebno privlači. No, kod nekih se životinja razvio malo ekstremniji mehanizam parenja prilikom kojeg mužjak nakon kopulacije umire. Je li seks stvarno vrijedan umiranja? U nastavku čitajte o različitim primjerima životinjskih vrsta kod kojih nakon seksa slijedi smrt.

Poznati su primjeri u kojima mužjak gubi svoj život odmah nakon parenja jer ga ženka jednostavno pojede. Kod nekih vrsta kukaca, biljaka i riba umiranje nakon oplodnje je uobičajeno. Kod sisavaca također nalazimo primjere mužjaka koji se jednostavno sruše mrtvi nakon seksa. Takvo suicidalno razmnožavanje ili semelparitija (lat. semel - jednom, jednokratno; pario - rađati) odnosi se na reprodukciju koja se dešava samo jednom u životu ("big-bang" reprodukcija). Suprotna reprodukcijska strategija semelparitiji je takozvana iteroparitija (lat. itero - ono što se ponavlja;  pario - rađati) koju karakterizira više reproduktivnih ciklusa tijekom života. U ovu skupinu spadamo i mi sami.

Crne udovice

Prvi primjer, koji je istovremeno jedan od najpoznatijih primjera suicidalnog razmnožavanja, je susret ženke i mužjaka crne udovice (Latrodectus mactans). Ovakvo kanibalističko ponašanje nalazimo i kod drugih vrsta pauka gdje nakon oplodnje pa čak i za vrijeme same oplodnje ženka mužjaka pojede. Znanstvenici smatraju da mužjaci često budu pojedeni jer su prespori ili jednostavno nesposobni pobjeći na vrijeme. No, istraživanja na vrsti Latrodectus hasselti iz iste porodice kao i crna udovica pokazalo je drugačiji scenarij za vrijeme kopulacije. Mužjak ove vrste aktivno traži da bude pojeden. On se za vrijeme kopulacije ciljano namješta direktno iznad čeljusti ženke i spreman je postati hrana. Rijetko se desi da zamjetno veća ženka mužjaka ne pojede i on dobije priliku pariti se sa drugom ženkom. No, uglavnom ženka mužjaka pojede tijekom kopulacije i ona to čini jako polako. Takvo sporo proždiranje mužjaka i njegovo žrtvovanje znanstvenici objašnjavaju na sljedeći način: Sporo proždiranje mužjaka ženki osigurava dužu kopulaciju i time povećava vjerojatnost oplodnje većeg broja jaja. Također, sporo proždiranje i duža kopulacija smanjuju vjerojatnost parenja ženke s drugim mužjakom. Tijelo mužjaka koji postaje hrana omogućuje dodatnu prehranu koja ženki osigurava veću količinu jaja.

Bogomoljke

Jedan od poznatih primjera žrtvovanja mužjaka tijekom parenja nalazimo kod bogomoljki (red: Mantodea) kod kojih ženke mužjaka proždiru tijekom parenja. Mužjaci su mnogo manji od ženki i one ih bez problema nadjačaju. Radi toga oni ženkama moraju prilaziti sporo i pažljivo i biti skoro pa nevidljivi. Najbolje vrijeme za prilaženje ženkama je u vrijeme kada se ženka čisti ili za vrijeme hranjenja. U protivnom, ako ženka primijeti mužjaka prije samog parenja ona će ga uhvatiti i pojesti, a da do samog parenja nije niti došlo. U slučaju kada mužjak ženki uspješno priđe i kopulacija započne, ženka često odmah počinje gristi glavu mužjaka. Ovi mužjaci doslovno gube glavu zbog seksa. Mužjak ili bolje rečeno bezglavo tijelo nastavlja kopulaciju. Nekada se desi da ženka mužjaka ne napadne i on dobije priliku za bijegom, no oni to često ne čine i na kraju opet završe kao obrok ženki. Na ovaj način mužjak ženki služi kao izvor hrane u jesen kada je dostupnost drugih insekata ograničavajuća i time joj daje energiju za polaganje više jaja.

Krijesnice

Brutalno proždiranje mužjaka kod pauka i bogomoljki nije usporedivo sa sljedećim primjerom koji se čini nešto blažim, ali opet rezultira samouništenjem mužjaka. Ovdje se radi o ženkama krijesnica iz roda Photuris (porodica: Lampyridae) koje posjeduju bioluminiscentni organ na vrhu abdomena i koriste ga za privlačenje mužjaka. Svaka vrsta koristi svoje svjetleće signale u specifičnim intervalima koji prepoznaju samo mužjaci iste vrste. Unutar ovog roda ženke imitiraju signale mužjaka druge vrste i time ih privlače. Jadni mužjaci pri tome nisu niti svjesni da ih poziv ženke koji bi trebao voditi uspješnom parenju ustvari vodi do smrti jer ih ona mami samo da ih pojede.

Pčele

Sljedeći primjer ne obuhvaća proždiranje mužjaka, ali predstavlja klasičan primjer spolnog samoubojstva. Ovdje se radi o pčelama i trutovima (trut: mužjak pčele). U usporedbi s ženskim radilicama mužjaci ili trutovi imaju dosta lagodan život dok ne dođe taj sudbonosni dan parenja. Tada trutovi lete u potrazi za maticom koja je spremna za parenje. Samo parenje matice i trutova odvija se u letu. Kod pčela medarica parenje se odvija pomoću organa endofalusa koji zamjenjuje zakržljali penis. Endofalus je povučen u unutrašnjost abdomena i za vrijeme parenja on izlazi i trut se njime prikvači za maticu. Kada dođe do ejakulacije, endofalus puca prilikom čega se odvaja od tijela truta i ostaje u matici. Trut nakon takvog parenja umire. Ženka se tako može pariti i sa do dvadesetak trutova koji nakon samog čina padaju mrtvi.

Ovo su bili samo neki od primjera suicidalnog razmnožavanja. Iako se ovdje radilo o paucima i insektima ovo nisu jedine skupine životinja kod kojih nakon parenja slijedi smrt. Više o drugim primjerima čitajte u idućoj kolumni.

Drugi dio članka pročitajte na ovom linku, a treći dio pronađite ovdje.

Ostale članke autorice pronađite ovdje.