U prvom djelu serije članaka o suicidalnom razmnožavanju navela sam nekoliko primjera kukaca i pauka koji umiru nakon kopulacije. Možete primijetiti da suicidalno ponašanje kod mužjaka nije rijetkost unutar ovog koljena (Arthropoda; člankonošci). Iako se kod kukaca i pauka ovakav oblik razmnožavanja češće sreće, prilikom kojeg ili nakon kojeg mužjak umire, srećemo ga i unutar nekih drugih koljena.

Prvi dio pročitajte ovdje.

Prvi primjer dolazi nam iz koljena mekušaca (Mollusca) i radi se o lignji pod nazivom Sepioteuthis sepioidea. Ova vrsta lignje živi u karipskom moru i dijelovima floridske obale. Za razliku od primjera kukaca i pauka kod kojih mužjaci umiru, ovdje umiru i ženke. Mužjaci ove lignje mogu se pariti s više ženki u kratkom vremenskom roku nakon čega umiru. Same ženke umiru odmah nakon polijeganja jaja. Ovakvo umiranje nakon parenja ili nakon sezone parenja tipično je i za druge mekušce poput hobotnica. Također nalazimo ovakve primjere i kod riba, gdje je svima poznat primjer razmnožavanja lososa. Većina vrsta lososa migrira iz oceana u rijeke gdje se mrijeste i odmah nakon toga umiru.

Čudne ribe na dnu oceana

Za razliku od jednostavnog umiranja nakon parenja, postoje i nešto čudnije strategije kopulacija i umiranja. Duboko u oceanu nalazimo primjere riba koje svojom rasplodnom strategijom zapanjuju. Ovdje se radi o primjerima riba iz reda udičarki (Lophiiformes). Unutar ovog reda postoje tri roda Borophryne, Lophius, i Ceratias kod kojih nalazimo interesantan proces parenja i umiranja mužjaka nakon pronalaska ženke. Ove ribe žive na dubinama do 1000 m što znači da plivaju u potpunome mraku. Na takvom staništu potrebna je i određena prilagodba koja ovim grabežljivcima omogućuje pronalazak i ulov plijena. Mnoge vrste unutar ovih redova imaju velika usta i dugačke tanke zube, a neke i produžetak s bioluminiscentnim (svjetlećim) vrhom na glavi kojeg koriste za hvatanje plijena. Taj vrh njihov plijen također prepoznaje kao plijen, tj. misli da je to neka druga životinja za jelo te na kraju, kada se dovoljno približi, i sam završi pojeden.

No, kako se ustvari ove životinje razmnožavanju, jer pronalazak partnera u tami velikih oceana nije baš najjednostavniji posao? Šansa da mužjak sretne ženku je veoma mala pa se takva prilika mora dobro i iskoristiti. Kada su ove ribe prvi puta proučavane znanstvenici su bili zbunjeni činjenicom da su svi pronađeni primjerci ženke. Tek kada su ustanovili malu izraslinu na tijelu jedne ženke, ustanovili su da se ustvari radi o mužjaku koje je doslovno srastao sa ženkom.

Što se ovdje ustvari događa? Kada mužjak pronađe ženku on se na nju prikopča i počinje se s njom stapati (fuzionirati). Prilikom spajanja dolazi i do spajanja krvnih žila što na kraju rezultira time da se mužjak hrani na račun ženke od koje putem krvi dobiva hranu i kisik. S vremenom njegovi organi postaju suvišni i oni degeneriraju. Na kraju od mužjaka ostaju samo testisi koji proizvode spermu. Kada se to desi sama ženka ustvari postaje hermafrodit. Ovakav proces stapanja sa ženkom nije ograničen na jednog mužjaka, već ženka može imati i više od 6 mužjaka na različitim dijelovima svoga tijela. Ona se tako može oploditi i razmnožavati kada njoj to odgovara.

Kopneni kralježnjaci

Kod kopnenih kralježnjaka ovakav način razmnožavanja ne rezultira jedenjem ili probavljanjem svoga partnera i javlja se samo kod nekih vrsta vodozemaca i gmazova. Najčešće se radi o dosezanju spolne zrelosti nakon koje slijedi jedna sezona parenja i smrt.

Kod vodozemaca nalazimo nekoliko primjera unutar porodice Hylidae, a kod gmazova nalazimo primjer sa Madagaskara i iz Meksika. Radi se o vrsti Furcifer labordi iz porodice Chamaeleonidae koja je endemična vrsta na Madagaskaru. Ova vrsta provodi veći dio svoga života u jajetu. Od ukupnog životnog vijeka u trajanju od 12 mjeseci, 8 mjeseci ova vrsta kameleona provede u jajetu. Preostala 4 mjeseca života služe za brzi rast nakon kojeg slijedi parenje i skoro neposredna smrt mužjaka i ženki. Ovaj primjer je ekstreman jer niti jedan poznati kopneni kralježnjak nema tako kratak aktivni dio životnoga vijeka. Ovakav sličan način razmnožavanja nakon kojeg slijedi smrt također je zabilježen i kod meksičke vrste Sceloporus bicanthalis iz porodice Phrynosomatidae.

Kod ptica ovakvo suicidalno razmnožavanje (semelparitija) nije uopće zabilježeno. Iako je ovakvo razmnožavanje netipično i za nas sisavce, ipak postoji nekoliko primjera kod kojih mužjak umire nakon kopulacije. Više o tome čitajte u 3. djelu suicidalnog razmnožavanja.

Treći dio pronađite na ovom linku.

Ostale članke autorice pročitajte ovdje.