| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije
Autor : Ana Miletić

Datum objave: 28.04.2014 09:04:00

Dio lista (foto: Wikimedia Commons)''Kada je pravda, da ostane pravda; kada je nepravda, da se napravi pravda.'' - Carl Schurz

U prvom dijelu o biljkama u forenzici mogli ste pročitati ukratko o tome što je to forenzička botanika te o biljnoj sistematici, dendokronologiji i ekologiji bilja. U ovom članku saznajte nešto više o ostalim granama forenzičke botanike: forenzičkoj palinologiji, limnologiji te molekularnoj biologiji.

 


Prvi dio članka pročitajte ovdje.

 

Forenzička palinologija odnosi se na upotrebu polena u istragama zločina. Glavne grupe biljaka identificirane kao izvor polena uključuju cvjetnice, četinjače i paprati. Iako paprati (Pteridophyta) proizvode spore umjesto polena svejedno su uključene u tipove polena. Polen je oku nevidljiv, mikroskopski dokaz tragova tijekom sakupljanja dokaza na mjestu zločina, ali se zadržava na odjeći, ugrađuje se u tepihe i ostaje u tlu. Morfologija polenovih zrna se može koristiti za identifikaciju biljnog roda, a često i vrste.

Mjesta zločina koja su ograničena na nekoliko m2 kao što su mjesto silovanja ili ulazna točka provale, dobar su izbor za dokaze u obliku polena. Lokalizirana područja imaju specifičnu distribuciju polena koja predstavlja kombinaciju biljnih vrsta nađenih u okolnoj vegetaciji. Učestali tip polena biljaka koje se oprašuju pomoću vjetra (poput trava) bit će manje koristan nego polen rijetko rasprostranjenih vrsta. Polen koji rasprostranjuju kukci obično je raspršen unutar nekoliko metara od izvorne biljke. Analiza polena se sastoji od određivanja vrsta i procjene postotka koji svaka pojedina biljna vrsta predstavlja u dokaznom uzorku. Slični sastav polena na otisku i na cipeli koja ga je napravila ukazuju na jaku povezanost. Primjerice, polen prikupljen na mjestu provale i sa cipele sumnjivca može dati poveznicu u slučaju.

Slučaj koji ilustrira korištenje polena u istrazi dogodio se na Novom Zelandu, kada je žrtva navela da ju je optuženik silovao u uličici udaljenoj otprilike 7 m od njegovog auta. Optuženik je tvrdio da nikada nije bio udaljen od svog auta više od 1 m te da nije bio u toj uličici. U uličici je rasla biljka Artemisia arborescens (fotografija desno). S optuženikove cipeleArtemisia arborescens (foto: Wikimedia Commons) uzet je uzorak tla, kao i iz uličice. Uzorci su izbjeljeni kako bi se ukolonile eventualne dodatne organske tvari i analizirani pod mikroskopom tako da se identificirao i prebrojao polen. Uzorak iz uličice je sadržavao većinu polena biljke A. arborescens. Optuženikova odjeća je sadržavala otprilike 80% polena biljke A. arborescens i vrlo male količine polena drugih rodova. Ti rezultati su potvrdili žrtvine navode da se napad dogodio u uličici.

Analiza polena koristila se i za utvrđivanje vremena smrti. U Njemačkoj je 1994. godine otkrivena masovna grobnica s 32 muška kostura. Identiteti žrtava i ubojica bili su nepoznati. Predložene su dvije hipoteze: 1) žrtve su ubijene u proljeće 1945. godine i 2) žrtve su bili sovjetski vojnici ubijeni u lipnju 1953. Mogućnost razlikovanja proljeća i ljeta je bila ključna za rješavanje ovog slučaja. Napravljena je analiza polena, neke lubanje su sadržavale velike količine polena iz porodice banana (Musaceae), sljezova (Malvaceae) te raži (Secale cereale). Sve te biljke oslobađaju polen tijekom mjeseca lipnja i srpnja. Analiza polena je podržala hipotezu da su to ostaci sovjetskih vojnika ubijenih od sovjetske tajne policije nakon pobune u lipnju 1935. godine.

Limnologija je znanost o vodama na kopnu i može se primjeniti u nekim forenzičkim slučajevima. U povezivanju sumnjivca s mjestom zločina ili da se ustanovi je li se utapanje dogodilo u slatkim vodama, posebno su korisne akvatičke alge kremenjašice (dijatomeje). Kada se osoba utopi u slatkoj vodi, dijatomeje ulaze zajedno s vodom u pluća te se njihove ljušturice talože u unutarnje organe tijela. Može ih se otkriti pomoću testa dijatomeja. Lako se identificiraju, razlikuju se zbog karakterističnih oblika i jedinstvenih prijelomnih uzoraka, te čine multifunkcionalan dokaz. Više o dijatomejama u forenzici možete pročitati na ovom linku.

Diatomeja Nitzschia kerguelensis (foto: Wikimedia Commons)Dva mladića su 1991. godine brutalno napadnuta dok su pecali na jezeru u Connecticutu. Divljački pretučeni, vezani su ljepljivom trakom te odvučeni u jezero da se utope. Na sreću, jedan mladić se uspio osloboditi i spasiti prijatelja i sebe. Nakon višesatne istrage, tri sumnjivca su privedena. Kako bi sumnjivce povezali sa mjestom zločina, istražitelji su zaplijenili tenisice prekrivene sedimentom od žrtava i napadača i potom ih analizirali. Mikroskopska analiza uzorka tenisica i uzorci iz jezera pokazali su iste vrste dijatomeja te distribucijski obrazac svake pojedine vrste. To znači da su svi uzorci potekli iz zajedničke slatkovodne lokacije.

Osim ovih standardnih botaničkih metoda za određivanje vrsta, forenzička botanika danas sve više koristi molekularnu biologiju kao pomoć u kriminalnim i civilnim istragama. Prvi slučaj u kojem se koristila biljna DNA, a da je bila pravno prihvaćena, bilo je ubojstvo u Arizoni iz 1992. godine. Tijelo žene nađeno je u pustinji, pokraj drvenaste biljke vrste Parkinsonia florida. Nakon nekog vremena, policija je pronašla sumnjivca, ali ga nije mogla povezati sa tijelom žrtve. U autu osumnjičenog pronašli su nekoliko mahuna sa sjemenkama vrste P. florida. Istražitelji su htjeli saznati može li DNA analiza povezati mahune i sjemenke sa drvenastom biljkom pokraj koje je nađeno tijelo. Doktor sa Sveučilišta u Arizoni koristio je metodu nasumce umnožene polimorfne DNA (eng. Random Amplified Polymorphic DNA - RAPD) kako bi napravio uzorak iz tog dokaza. Također je analizirao biljke Parkinsonia florida s drugih lokacija kako bi odredio jesu li obrasci jedinstveni za svaku jedinku. Njegovo svjedočenje o biljnom dokazu pomoglo je osuditi osumnjičenika.

Osim u rješavanju ubojstava, ove metode se koriste u istragama narkotika. Molekularne metode mogu se koristiti za određivanje biljne vrste iz sitnih fragmenata lista i zrna polena. Forenzički botaničari koriste DNA tehnologiju jer botanički dokaz u tragovima često ne sadrži potrebne morfološke ili histološke karakteristike koje bi omogućile određivanje biljke na nivou roda ili vrste.

Vrijeme smrti osobe može se djelomično odrediti i analizom sadržaja želuca. Mnogo hrane koju konzumiramo biljnog je podrijetla pa sadrži sjemenke ili druge dijelove biljaka sa specijaliziranim stijenkama stanica, od lignina i celuloze. Te se tvari tijekom probave ne raspadaju ili se manjim dijelom raspadaju te se mogu otkriti u Mahunarka Physostigma venenosum (izvor: Wikimedia Commons))sadržaju želuca ili fecesa.

Tako je ponekad moguće utvrditi sadržaj zadnjeg žrtvinog obroka, što može pomoći u određivanju događaja oko vremena smrti. Također, vrijeme smrti se može odrediti po stupnju probavljenosti hrane u želucu. Obično treba nekoliko sati da hrana iz želuca dođe do tankog crijeva. Ako je želudac prazan, sumnja se da je prošlo dosta vremena između posljednjeg obroka i smrti. Ipak, postoji mnogo čimbenika koje treba uzeti u obzir, kao što su omjer masti i proteina, fizičke aktivnosti žrtve prije vremena smrti te fiziološke varijacije u metabolizmu koje ovise od osobe do osobe. Patolozi općenito oklijevaju procjenjivati vrijeme smrti na temelju sadržaja želuca.

U slučaju poznatom kao ''Vještičje ubojstvo'' analiza sadržaja želuca bila je vrlo korisna. Torzo dječaka pronađeno je u rijeci Temzi u Londonu, 2001. godine. DNA analizom utvrđeno je da je dječak iz zapadne Afrike. Analizom sadržaja želuca pronađeni su polen johe (rod Alnus), minerali gline sa česticama zlata i sjemenke nepoznate vrste graha. Utvrđeno je da sjemenke pripadaju otrovnoj mahunarki Physostigma venenosum (ilustracija desno) iz zapadne Afrike. Prisutnost ovih sjemenki, uz preostali sadržaj pronađen u probavnom sustavu, implicira da je dječak popio otrovni paralizirajući voodoo napitak.

Daljnje istrage na kostima pokazale su da je dječakov dom u Nigeriji, gdje je P. venenosum autohtona biljka te su na tom području prisutni poganski rituali i vještičarenje. Zahvaljujući biljkama u probavnom sustavu žrtve, u ovoj istrazi je razbijen lanac trgovine ljudima iz Afrike u Veliku Britaniju i Njemačku.

Očito je kako postoje brojni primjeri u kojima su biljke pomogle pri rješavanju ubojstava i ostalih kriminalističkih slučajeva. Ipak, korištenje biljaka u forenzici je još uvijek iznimka, a ne pravilo. Kako s vremenom forenzička znanost sve više napreduje, a istražitelji sve više pažnje pridaju materijalnim dokazima koje pronađu na mjestu zločina, vjerojatno će i forenzička botanika u budućnosti sve više biti zastupljena u rješavanju različitih slučajeva.

 

Izvori:

Heather Miller Coyle, Carll Ladd, Timothy Palmbach, Henry C. Lee (2001): The Green Revolution: Botanical Contributions to Forensics and Drug Enforcement. Croatian Medical Journal. 42(3):340-345.Link.

Heather Miller Coyle, Cheng-Lung Lee, Wen-Yu Lin, Henry C. Lee,Timothy M. Palmbach (2005): Forensic Botany: Using Plant Evidence to Aid in Forensic Death Investigation. Croatian Medical Journal. 46(4):606-12. Link.

Kovačević Lejla: Primjena biljnih (botaničkih) dokaza u rasvjetljavanju forenzičkih slučajeva. Link.

Botanical Society of America

Forensic Botany

Priopćenje za javnost, Croatian Medical Journal

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?