''Ideja o gradnji kuće u kojoj bi se ljudi mogli izgubiti možda je neobičnija od slike čovjeka s bikovskom glavom, ali obje se ideje dobro dopunjuju, pa slika labirinta odgovara slici Minotaura. Podjednako je pogodno da se usred čudovišne kuće nalazi čudovišni stanar.''

Priručnik fantastične zoologije, Jorge Luis Borges

Ovo nije priča o Nogueiri. Taj je Minotaur također fantastičan, ali na sasvim drukčiji način. Odredište je još jednom stara Grčka, a predmet istraživanja pripada tipičnoj disfunkcionalnoj obitelji iz grčke mitologije. A kakva će biti mitološka obitelj već žešće uvrnuta? Dakle, ekipa, ne idemo na kavu i orehnjaču kod Vragecovih već na partiju histerične lovice i paničnih skrivača s bičinom u labirint.

Svi znate kako Minotaur izgleda. Ima tijelo čovjeka i glavu te rep bika što znači da sam potpuno u pravu kad ga zovem bičinom jer tako oslovljavam i ljude koji imaju takav mentalitet. Sudaranje glavama na juriš i to. Negdje kažu i tijelo bika s ljudskom glavom no materijalni povijesni izvori kažu drugo. Na sve strane, pak, možete naći inačice ovog lika pa i cijelu rasu, ali van izvornog konteksta. Njih ovdje neću spominjati jer izvornik zaslužuje reflektor samo za sebe, a i neke inačice su dovoljno razrađene i predobre da ih samo očešemo.

Izvori se ne mogu dogovoriti oko razloga koji je doveo do izopačenosti iz koje je nastalo čudovište. Otprilike je ovako: kretski kralj Minos naljutio je Posejdona (ili Afroditu) varanjem na žrtvovanju bikova (i to se radi). Dotično se božanstvo osvetilo preko Minosove žene Pasifaje. Navelo ju je da pogleda nesuđenog žrtvenog bika i zapita: "Gdje si bio cijelog mog života, ti rogati komadu?" Dalje se snašla sama. Obratila se graditelju Dedalu koji joj je sklepao kravicu pomoće koje je (mrzim ovaj dio) iskoristila bika u zabludi. Kad je Pasifaja rodila sina dobio je ime Asterion iliti Zvjezdan. Postoji slika na kojoj Pasifaja drži malog Zvjezdana u krilu što znači da je bio dobar mali telić (naslovna fotografija). Kikić. No, kako je rastao pokazalo se da ne pase. Više voli ljudsko meso.

Možemo zamisliti Minosov šok i nevjericu zbog svih vidova iznenadne prinove. Logična reakcija bila je pozvati Dedala i narediti mu neka izgradi labirint kao novi Asterionov dom. Do tada će već postati poznat kao Minotaur, odnosno Minojski bik, strah i trepet cijelog područja stare Grčke pa i šire. Poslužio je i očuhu kao sredstvo kažnjavanja. Minosov sin Androgenus je stradao u Ateni koja je njegovu smrt plaćala svojevrsnim dankom u krvi. Svakih sedam godina (ili devet ili svake) sedam mladića i sedam djevojaka slani su na Kretu i bačeni u labirint. Tamo nisu imali previše mogućnosti: ili bi ih dohvatio i pojeo Minotaur ili bi lutali dok ih glad, žeđ, strah, šok ili sve skupa ne bi ubili. No, kocka je jedne godine pala na Tezeja. Ušetao je u labirint kao Rambo s klupkom vune u jednoj i čvornatom toljagom ili mačem u drugoj ruci, zatukao Minotaura, smrvio mu kosti u prah i rasuo ih okolo pa išetao ni ne osvrnuvši se.

Koliko je Minotaur bio zao ili je njime vladao nagon mitologija nam ne govori. Mogući odgovor daje odlična Borgesova priča Asterionova kuća objavljena u zbirci Aleph. Svesrdno preporučam. Dante je ponudio epilog učinivši Minotaura čuvarom dveri sedmog kruga Pakla tako natuknuvši da, iako čudovište, nije bio čisto zlo. Ako sam dobro shvatila, njegov je najgori grijeh bezumni bijes. To je u 12. pjevanju u slučaju da nekoga zanima.

Kao i svatko kad se radi o Minotauru zapitah se kojeg bi goveda glava najbolje odgovarala ovako upečatljivom stvorenju. Odabrah istarskog boškarina iz jednostavnog razloga - to je jedno krasno govedo. Ima tako lijepu glavu i rogove i mislim kako bi savršeno stajala krupnom, mišićavom tijelu. Ovo je prilično čudno ispalo. Posvetimo se mi radije boškarinu.

Autohtona je to vrsta, preci su joj dovedeni davno, negdje s istoka, u Istri i okolici su se izmiješali s postojećim vrstama i nastade nova, snažna i pouzdana vrsta koja je ubrzo zauzela važno mjesto u životu ljudi upravo zbog navedenih osobina. No, u 20. stoljeću broj im brzo opada zbog razvoja strojeva.

Na svu sreću, bilo je ljudi koji su reagirali pa je 1989. stvar u svoje ruke uzeo Savez uzgajivača Istarskog goveda i stanje se lagano popravlja. 2012. godine u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji zabilježeno je 39 bikova, 690 krava i 457 komada mlađe ženskadije.[1] Mislim da dečkima treba pojačanje.

Na tom polju ne mogu pomoći, ali mogu reći koju lijepu riječ i potaknuti širenje svijesti o očuvanju autohtonih vrsta krupnog i sitnog i bez zuba. Svemir me čuo što se onih odvratnih reklama za mačju hranu tiče. Nego, može li se posvojiti boškarina? Hmmm...

Ostale članke autorice pročitajte na ovom linku.

[1] http://www.hpa.hr/Odjeli/Odjelzarazvo ... nguage/en-US/Default.aspx