| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije
Autor : admin

Datum objave: 10.07.2011 13:07:00


 

Intervju: Biserka Volić, prof.biol.

Razgovarala: Kristina Duvnjak



Biserka Volić je profesorica biologije u Školi za medicinske sestre u Zagrebu. Od 2002. voditeljica je Županijskog stručnog vijeća za nastavnike biologije strukovnih škola Grada Zagreba, Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije. Od 2011. članica je povjerenstva za izradu općeobrazovnog dijela strukovnog kurikuluma u prirodoslovnom području, imenovana od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Autorica je udžbenika iz biologije “Od molekule do organizma” za prve razrede strukovnih škola (uz koautoricu prof. dr. sc. M. Krsnik-Rasol).


Već 29 godina radite kao profesorica biologije u Školi za medicinske sestre u Zagrebu. Možete li nam reći kako ste se odlučili na taj posao i što vas je sve motiviralo da tako dugo radite u školi?

Nakon završene I. gimnazije u Zagrebu upisala sam Prirodoslovno-matematički fakultet, odjel Biologije, stručni smjer i diplomirala kao inženjer biologije davne 1975. godine. Željela sam se baviti istraživačkim radom u nekom zavodu, institutu, bolnici i gotovo dvije godine tražila posao u struci, ali to je kod nas tada bilo nemoguće naći, kao što je i danas. Kad su me primili kao profesora biologije na srednjoj medicinskoj školi, položila sam sve razlikovne pedagoške ispite i počela raditi s velikom voljom i entuzijazmom. Svidio mi se rad s učenicima, uspostavila sam dobru komunikaciju s njima i veoma brzo se prilagodila te zavoljela rad u nastavi. Tko god je radio u školi, zna koliko je to zahtjevan i težak posao. Sjećam se kako sam u početku imala tremu, pisala pismene pripreme za nastavu svaki dan, pronalazila knjige, kopirala slike, posuđivala mikroskopske preparate samo da bi učenicima bilo zanimljivije na satu. To je i danas vrlo bitno: osmisliti nastavu sa što više izvora znanja, aktivirati učenike da samostalno rade, rješavaju probleme, traže informaciju i pronalaze odgovore. Kad se vide rezultati, kad su učenici zainteresirani i kad vole to što rade, to je ujedno i motivacija za daljnji rad.

Nastava u razredu s 34-35 učenika odnosi zadnje atome snage. Ne postoji način da se kvalitetno prenese znanje, ako se potpuno ne posvetite tome i ako doslovno ne izgarate na poslu. Nakon gotovo 30 godina rada u nastavi, zdravstvene tegobe sa srcem su mi postale izraženije, tako da mi je nastava u razredu postala jako naporna. Unatrag par godina preuzela sam poslove odgajateljice u učeničkom domu s pola radnog vremena, pa osjećam da mi je sad puno lakše.


Smatrate li se sada boljom profesoricom u odnosu na svoje početke? Što Vam predstavlja najveće izazove u radu s učenicima? Koje kvalitete smatrate najvažnijima u profesorskom radu?

Godine i iskustvo donose svoje, s vremenom sam se usavršavala pa vjerujem da sam postala bolja. Međutim, vremena su se promijenila i učenici nisu bolji, površni su, nemaju motivaciju za učenje, a mnogi smatraju da u današnje vrijeme bez učenja i rada mogu proći dobro u životu. Sve je to odraz stanja društva i prilika u kojima živimo. Većina učenika danas nema želju za znanjem, znanje nije „in“ i to je najveći problem. Neki prate nastavu bez ikakve koncentracije, zaokupljeni su nevažnim stvarima, umjesto da slušaju što profesor predaje i djelomično usvoje gradivo već na satu. Trebalo bi provesti istraživanje i otkriti zašto je to tako. Učenike danas svi štite, oni imaju sva prava, kritiziraju sve i svašta, ali ne shvaćaju da je za sve što žele postići u životu prvenstveno potrebno odlično obrazovanje. To shvate tek kasnije.

Najveći izazovi u radu s učenicima su upravo usmjeravanje na pravi put, ukazivanje na moralnost i odgovornost u životu. Oni će jednog dana raditi u struci, kao medicinske sestre i tehničari na odjelima klinika, u domovima zdravlja, vrtićima, ili domovima za stare i nemoćne, što je izrazito odgovoran i težak posao. Ako ne budu prilazili poslu ozbiljno i savjesno, onda su se uzaludno školovali.

Najvažnije kvalitete u profesorskom radu su prvenstveno obrazovanje i stručnost, zatim susretljivost i strpljenje. Smatram da pravi profesor mora posjedovati emocionalnu inteligenciju, pogotovo u komunikaciji s mladima, te moralnost u svakom pogledu.






Od 2006. godine radite i kao profesor-odgajatelj u Učeničkom domu u Mlinarskoj ulici u Zagrebu. Možete li nam pojasniti koje su točno uloge odgajatelja i kakva su Vaša iskustva u odgajateljskom radu s učenicima?

Uloga odgajatelja u učeničkom domu je zahtjevna i odgovorna, ali predstavlja i zadovoljstvo, jer se ostvaruje neposredni kontakt s učenicama koje stanuju i borave u učeničkom domu od upisa u školu pa do mature. Učenički dom je u sklopu naše škole koji smješta 104 učenice iz svih krajeva Hrvatske. Učenice većinom odlaze kućama preko vikenda, ali neke ostaju tjednima u domu jer ili žive daleko od Zagreba ili nemaju mogućnosti za putovanja.

Odgajatelj treba dobro upoznati djecu u odgojnoj skupini, biti empatičan, saslušati, nastojati razumjeti i usmjeriti svakog pojedinačno te ponuditi potporu i pomoć bez obzira o kojem se problemu radi. Odgajatelji su učenicama uvijek na raspolaganju za razgovor, druženje, savjet, pomoć u učenju, ispravljanje negativnih ocjena i stjecanje radnih navika. Slobodno vrijeme učenica ispunjeno je posebnim programima, aktivnostima u domu, koje također vode odgajatelji. Tako u likovnoj, plesnoj, glazbenoj, novinarskoj, modnoj ili sportskoj sekciji učenice otkrivaju svoje talente i potencijale te sudjeluju na natjecanjima u županijskoj i državnoj Domijadi, gdje postižu visok plasman što ih jako veseli i motivira.

U svakom slučaju odgajatelji donekle preuzimaju ulogu roditelja, stječu povjerenje učenica i prolaze svakodnevno faze koje prolaze djeca u odrastanju, uspjehe ili neuspjehe u školi, obiteljske probleme, prilagođavanje na novu sredinu, prijateljstva, zaljubljivanja i suočavanje sa svakodnevicom. Moja iskustva u odgajateljskom radu s učenicima su jako pozitivna, nastojim ostvariti spontan i prijateljski odnos s učenicama, uzajamno se poštujemo i razumijemo, a to mi puno znači.


Možete li usporediti odgojno-obrazovna postignuća učenika od prije primjerice dvadesetak godina i danas? Imamo li danas bolje ili lošije medicinske sestre u odnosu na protekla vremena?

Prije dvadesetak godina postignuća učenika u našoj školi bila su znatno bolja. Učenici su bili savjesniji, odgovorniji i nije bilo toliko otpora prema učenju i radu. Uspjeh u školi bio je na prvom mjestu te je u svakom razredu bilo desetak odličnih učenika, što danas nije slučaj. Tek se u završnoj godini školovanja uozbilje i postignu vrlo dobar ili odličan uspjeh.

U sadašnjoj situaciji u prvim i drugim razredima susrećemo u većini bezvoljne i nezainteresirane učenike, kojima učenje predstavlja veliku gnjavažu, pa su velik dio vremena koje provode u školi zaokupljeni mislima o zabavi i provodu izvan škole.

Naravno, postoje i učenici koji redovito uče i savladavaju sve što je potrebno, stalo im je do dobre ocjene, jer jednostavno od početka školovanja imaju radne navike koje su stekli odgojem u obitelji od malih nogu. Ponekad se čak u školi takvim učenicima ne poklanja dovoljno pažnje jer nas previše zaokupljaju oni s negativnim ocjenama, izostancima i neprimjerenim ponašanjem. Oni potpuno iscrpljuju, a roditelji često izjavljuju da ne znaju ili ne mogu s njima izaći na kraj.

Treba svakako napomenuti da ni profesori nisu svi isti. Kvalitetu rada u nastavi trebalo bi neprestano pratiti i doslovno ocjenjivati od strane učenika i pedagoške službe. Neki profesori misle da je njihov predmet jedini i najvažniji te inzistiraju na detaljima, dok istovremeno ne tumače i ne objašnjavaju ako učenicima nešto nije jasno. Bez obzira na njihove osobnosti, djeci treba puno dati, ako se želi nešto i dobiti od njih.

Teško je reći imamo li danas bolje ili lošije medicinske sestre u odnosu na protekla vremena. Generacije prije dvadesetak godina bile su sjajne. Danas su to uspješni ljudi, sa završenim studijem, zaposleni na veoma odgovornim mjestima naših klinika i domova zdravlja, koje često srećemo i koji se s radošću sjećaju svojih školskih dana. Kakve će biti današnje generacije na poslu, to ćemo tek vidjeti.



Generacija medicinskih sestara i tehničara 1994. g.


Jesu li profesori u osnovnim i srednjim školama adekvatno plaćeni za svoj rad? Je li u našem društvu posao profesora ugledan posao? Koliko Vam je osobno važan status posla kojeg obavljate?

To je vrlo osjetljivo pitanje. Profesori u osnovnim i srednjim školama su premalo plaćeni za svoj rad. Plaća profesora jednaka je plaći vozača tramvaja u ZET-u sa srednjom stručnom spremom. Profesor početnik ima 4.400,00 kuna.

Prije par godina oduzeto nam je od plaće 6%, zatim smo izdvajali za krizni porez, a sad smo uskraćeni i za božićnicu. Jedan prekovremeni sat u nastavi plaća se samo 23 kune. Dovoljno za dvije kave u gradu. Svime time je naš rad potpuno obezvrijeđen i nije dovoljno cijenjen u društvu.
Bilo bi potrebno izjednačiti primanja svih zaposlenih s visokom stručnom spremom u državnim službama. Ako jedan pravnik u firmi ima plaću 8-10 tisuća kuna, zašto to ne može dobiti i profesor? Oboje imaju završen fakultet.

Visoka stručna sprema se svuda u svijetu cijeni, samo ne kod nas. Da radimo u Njemačkoj kao profesori u srednjoj školi, imali bismo plaću dvije tisuće eura. Ovako ne smijemo ni zamisliti da ćemo jednog dana živjeti s mirovinom od 2,5 tisuće kuna.

Pri tome se često pogrešno misli da imamo 3 mjeseca ljetnog odmora, što nije istina. Od iduće školske godine ukinuli su nam i proljetne praznike. Nakon završetka nastave, profesori svaki dan sjede na sjednicama, ažuriraju dokumentaciju i imenike, ispunjavaju e-maticu i svjedodžbe, održavaju gomilu popravnih ispita, obavljaju upise u škole i domove, odlaze na stručne seminare i usavršavanja. Uglavnom, ove godine imamo ravno 26 radnih dana godišnjeg odmora, kao većina zaposlenih u Hrvatskoj.
Veoma mi je važan status posla kojeg obavljam, a on je kod nas definitivno degradiran i podcijenjen.


Što mislite o udžbenicima iz biologije u strukovnim školama?

Za strukovne škole nema dovoljno udžbenika iz biologije. Gimnazije imaju veći izbor, a njihov program biologije je opsežniji i širi jer imaju biologiju u sva četiri razreda, i to po dva sata tjedno. Ako učenici neke strukovne škole u prvom razredu imaju program „Čovjek i zdravlje“, i to jedan sat tjedno, svaki postojeći udžbenik im je preopširan. Znači, trebalo bi se prilagoditi programima i potaknuti autore da pišu pojednostavljeno, sažeto, pregledno i suvremeno. Primjerice, udžbenici vezani za teme nasljeđivanja i ekologije su nepromijenjeni desetak godina, prezahtjevni su i nisu prilagođeni za programe učenika strukovnih škola.

U udžbenicima su jako bitne fotografije jer učenici uglavnom pamte vizualno, pa neki proces mora njima biti prepoznatljiv, na jednostavan, gotovo zabavan način.

Velika je razlika u predznanju te pristupu učenju i obvezama između polaznika gimnazija i polaznika strukovnih škola. Učenici gimnazija su jednostavno savjesniji i kreću s boljim predznanjem i radnim navikama već iz osnovne škole. Za upis u gimnaziju bodovni prag je 56-59 bodova, a za upis u strukovne škole 36-43 boda. To je velika razlika u startu. Naravno da su i konačni rezultati prolaznosti tijekom školovanja kod učenika gimnazija bolji, nego kod učenika strukovnih škola.
Primjerice, na državnoj maturi pitanja iz područja genetike pozitivno su riješili 43% učenika gimnazije, a samo 13% učenika strukovnih škola. To sve govori.


Kao voditeljica Županijskog vijeća za profesore biologije strukovnih škola, možete li nam nešto reći o stručnim usavršavanjima profesora koja se provode na stručnim skupovima? Kakve su povratne reakcije profesora sa skupova?

Voditelja županijskog stručnog vijeća imenuje Agencija za odgoj i obrazovanje radi obavljanja poslova stručnog usavršavanja profesora za područje županije odnosno Grada Zagreba za pojedini predmet ili odgojno-obrazovno područje.

Na stručnim usavršavanjima voditelja upoznajemo sadržaje koje ćemo prenijeti nastavnicima svojih aktiva, dajemo prijedloge za izradu obrazovnih kurikuluma, prijedloge za pripremu i analizu nastavnog sata, dogovaramo o kriterijima vrednovanja učenika, obrazovnim ishodima, izmjenjujemo iskustva, pratimo prezentacije školskog sata itd.

Stručni skupovi iz biologije za članove aktiva održavaju se 3-4 puta godišnje. Na njima se obrađuju teme vezane za programe biologije u strukovnim školama, a uvijek gostuje i jedan stručni predavač s određenom aktualnom temom.
Navest ću nekoliko predavača i sjajnih tema koje smo slušali:
prof.dr.sc. Marijana Krsnik-Rasol: „Od velikog praska do nasljedne upute“
prof.dr.sc. Jasminka Pavelić: „Kako nastaju tumori“
prof.dr.sc. Oskar Springer: „Otrovani modrozeleni planet“
doc.dr.sc. Sven Jelaska : „Natura 2000“
Lidija Srnec, dipl.ing.: „Kako vrijeme utječe na čovjeka“

Takva predavanja djeluju motivirajuće na profesore, donose suvremeni pristup znanosti, a mogu se primijeniti u nastavi pa su reakcije profesora na stručne skupove izrazito pozitivne.



Stručni skup voditelja županijskog stručnog vijeća, Donja Stubica 2009.g.


Koji je Vaš dojam o radu profesora biologije u strukovnim školama? S kojim problemima se profesori u školama najčešće suočavaju?

U strukovnim školama satovi biologije svedeni su na minimum. Neke škole imaju jedan sat tjedno samo u I. razredu. Tako učenici jedva mogu usvojiti i povezati pojmove, a kamoli shvatiti sve procese u prirodi ili u ljudskom tijelu. Kako iz biologije izostaviti neke cjeline kao što su razmnožavanje, nasljeđivanje, evolucija, živi svijet u prirodi, ekologija? Nepotpuna znanja iz tih područja ostaju kao praznina u općoj kulturi svakog pojedinca i to se vrlo često prepoznaje.

Profesorima strukovnih škola nije lako, svakodnevno se suočavaju s istim problemima, kako motivirati učenike da uče i paze na satu, kako obraditi gradivo, obuhvatiti sve važno, stići sve što je predviđeno, a uz to redovito ponavljati, provesti pismena i usmena ispitivanja i ocjenjivanje učenika.

U današnje vrijeme, kad su prioriteti kod mladih promicanje zdravih životnih navika, razvijanje stavova vezanih za spolnost te razvoj ekološke svijesti, biologija treba zauzeti više prostora u nastavi strukovnih škola. Profesori također svakodnevno vode bitku s problemom izostanaka učenika.
Učenici na upitan način nabavljaju ispričnice, kasne na prve satove s banalnim isprikama, svaki čas ih nešto boli pa odlaze sa satova, a često ih i roditelji „pokrivaju“ za njihov nedolazak na nastavu. Tek nakon izricanja pedagoških mjera, opomena i ukora za neopravdane izostanke, postaju pažljiviji i ozbiljniji.


0d 2000. godine na globalnoj razini provodi se PISA projekt u kojeg se 2006. uključila i Hrvatska. Cilj projekta je putem univerzalnog testa ustanoviti koliko su petnaestogodišnji učenici (iz različitih zemalja) pripremljeni za ulazak u svijet odraslih te za nastavak obrazovanja ili uključivanje u proces rada. Ocjenjuje se čitalačka, matematička i prirodoslovna pismenost. Recite nam nešto više o projektu, rezultatima hrvatskih učenika na posljednjem testiranju, koliko ste zadovoljni rezultatima i pojasnite nam Vašu ulogu u provođenju ovog projekta?

PISA se provodi putem međunarodnog konzorcija institucija koje predvodi Australian Council for Educational Research (ACER). Procjene se provode u trogodišnjim ciklusima. Sljedeća istraživanja provest će se 2012. i 2015. godine. U Hrvatskoj PISA istraživanja na nacionalnoj razini provodi PISA centar pri Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Uz nacionalnog projekt menadžera, Michelle Braš Roth, i dvije stručne savjetnice PISA centra, u realizaciju projekta uključeni su i brojni vanjski suradnici, viši savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje u funkciji ispitnih administratora te tridesetak profesora osnovnih i srednjih škola u funkciji kodera (ispravljača) ispitnih pitanja. Moja uloga je upravo uloga kodera, odnosno ispravljača testova učenika iz prirodoslovne pismenosti svih testiranih učenika, gdje kodovi zamjenjuju klasične ocjene i pokazuju uspješnost.

Navest ću jedan primjer pitanja i odgovora u PISA testiranju. U uvodnom dijelu zadatka „Povijest cijepljenja“ je tekst koji govori o načinima cijepljenja iz 18. stoljeća koje su proveli Mary Montagu i Edward Jenner. Takav tekst sadrži relevantne podatke koji će poslužiti učeniku za formiranje odgovora. Pitanje glasi: „Navedi jedan razlog zašto je preporučljivo da se upravo mala djeca i starije osobe cijepe protiv gripe“. Primjer odgovora hrvatskog učenika koji vlastoručno piše odgovor i dobiva maksimalan broj bodova je: “Zato što oni imaju najslabiji imunološki sustav i gripa će se najlakše razviti upravo u njihovom organizmu“. U ovom pitanju učenici trebaju prepoznati zašto za malu djecu i starije osobe postoji veća opasnost ako obole od gripe nego za ostalu populaciju i moraju, izravno ili neizravno, navesti da je uzrok oboljenja slabiji imunološki sustav.

U PISA projektu inovativni koncept „pismenosti“ odnosi se na sposobnost učenika da primjene znanje i vještine iz ključnih predmetnih područja i da analiziraju, logički zaključuju i djelotvorno komuniciraju kod postavljanja, rješavanja i interpretiranja problema u različitim situacijama. Važnost cjeloživotnog učenja - PISA nije ograničena samo na procjenjivanje znanja i vještina učenika, već od njih traži podatke i o njihovoj vlastitoj motivaciji za učenje, o njihovom samopoimanju i njihovim stavovima prema onome što uče. Zanimljivo je da su testirani učenici pokazali interes za rješavanje takvih testova, rado su se odazvali i nisu bili pod pritiskom jer testiranje nije donosilo ocjene kao u školi.

U ciklusu projekta PISA 2009 sudjelovalo je 67 zemalja, a u svakoj zemlji procjenjivanje se provodilo na uzorku od približno 4.500 do 40.000 učenika. Na skali čitalačke pismenosti učenici iz Hrvatske zauzeli su 37. mjesto, iz matematičke pismenosti zauzeli su 40. mjesto, a iz prirodoslovne pismenosti 32. mjesto. To su dobri rezultati.

Najveću razinu znanja pokazali su učenici pokrajine Shanghai u Kini, a zatim Finske. U međunarodnom izvješću prikazuju se ukupni rezultati, dok nacionalne vlade razvijaju svoje vlastite metode izvješćivanja stavljajući rezultate u kontekst svojih obrazovnih sustava.



Povjerenstvo Eko kviza Lijepa naša. Pula, 2010.god.


Tko provodi ekološki kviz „Lijepa naša“, a tko sudjeluje u njemu? Koji su ciljevi kviza?

Ekološki kviz „ Lijepa naša“ je najveće ekološko natjecanje hrvatske mladeži osnovnih i srednjih škola, koje se provodi već 19 godina u organizaciji Udruge Lijepa naša, Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

Lijepa naša je najveća ekološka udruga u Republici Hrvatskoj, a provodi opsežan program i projekte vezane za odgoj i obrazovanje o okolišu i o održivom razvoju, te je dobitnik triju visokih državnih priznanja za zaštitu okoliša. Na međunarodnoj razini Lijepa naša je službeni predstavnik Republike Hrvatske u Međunarodnoj zakladi za odgoj i obrazovanje za okoliš - Foundation for Environmental Education (FEE).

Natjecanje se provodi u osnovnim i srednjim školama u RH, u pet županija BiH, u hrvatskim odjeljenjima u Vojvodini te hrvatskim školama u Mađarskoj. Kviz obuhvaća zadana tematska područja iz predmeta: Priroda, Biologija, Kemija, Geografija, Vjeronauk te Zdravstvena i ekološka kultura, a natjecanje se organizira na županijskoj i državnoj razini. Odabranu ekipu od svake prijavljene škole sačinjava po jedan učenik od 5. do 8. razreda iz osnovne škole te po jedan učenik od 1. do 4. razreda srednje škole. Pobjednici županijskog natjecanja pozivaju se na državno natjecanje koje se svake godine održava u drugom gradu.

Program državnog natjecanja sastoji se od pisanog dijela i PowerPoint prezentacije prikaza ostvarenog praktičnog rada učenika pod motom „Istražili smo-predlažemo“. Zbrajanjem bodova ostvarenim na pismenom dijelu i praktičnom radu, dobiva se pet prvoplasiranih ekipa osnovnih i srednjih škola koje se pozivaju na usmeni dio natjecanja. Pred svim sudionicima natjecanja i pred državnim povjerenstvom najbolje ekipe usmeno odgovaraju na postavljena pitanja iz navedenih područja te zbrajanjem ocjena zaslužuju plasman. Najuspješnije ekipe osnovnih i srednjih škola na završnoj večeri preuzimaju priznanja i nagrade.

Od 2007. godine sudjelujem u članstvu državnog povjerenstva koje čini 23 profesora iz raznih gradova Hrvatske. Na državnom natjecanju sudjeluju ekipe iz gotovo 40 osnovnih i 30 srednjih škola, gdje se ostvaruju nova prijateljstva, postiže ugodno natjecateljsko ozračje te uspješna suradnja s kolegama iz raznih škola.

Ciljevi kviza Lijepa naša su promicanje suvremenog odgoja i obrazovanja za okoliš i poticanje osjetljivosti mladih naraštaja o pitanjima okoliša jer će upravo oni donositi odluke i brinuti o okolišu u budućnosti.


Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa izabralo Vas je kao člana povjerenstva za izradu općeobrazovnog dijela strukovnog kurikuluma u prirodoslovnom području. Znači li to da možemo očekivati drastičnije promjene u odnosu na dosadašnji kurikulum? Možete li nam reći o kojim promjenama je riječ, u kojoj fazi je izrada kurikuluma i kada bi on mogao biti primjenjiv u strukovnim školama?

Pod pojmom školskog kurikuluma podrazumijevamo sve sadržaje, procese i aktivnosti koji su usmjereni na ostvarivanje ciljeva i zadataka obrazovanja kako bi promovirali intelektualni, osobni, društveni i fizički razvoj učenika.
Svi školski kurikulumi trebaju se bazirati na Nacionalnom okvirnom kurikulumu (NOK) koji je temeljni dokument za odgoj i obrazovanje na predškolskoj, osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini, a usklađen je sa svim europskim normama.

Izrada općeobrazovnog dijela strukovnog kurikuluma u prirodoslovnom području je u tijeku i još je rano govoriti o drastičnim promjenama u odnosu na dosadašnji kurikulum. Sukladno direktivi EU 2005/06. od početka školske godine 2010./2011. promjene su započele u medicinskim školama u Hrvatskoj, koje sada traju 5 godina, gdje su prvi i drugi razred općeobrazovni predmeti, a zatim učenici upisuju strukovni dio koji traje još tri godine. Srednju školu završavaju izradom i obranom završnog rada, a peta godina im omogućuje polaganje stručnog ispita jer ne trebaju odraditi stažiranje. Od sljedeće školske godine primjenjivat će se novoizrađeni kurikulum za zanimanje dentalnog asistenta, koji će imati prve dvije godine općeobrazovne predmete i strukovne module, a zadnje dvije godine stručne predmetne kurikulume. Za sva ostala zanimanja u strukovnim školama izrada kurikuluma ići će postupno i kad budu završeni, počet će pripreme za primjenjivanje u strukovnim školama.

Povjerenstvo za izradu općeobrazovnog dijela strukovnih kurikuluma u prirodoslovnom području nastojat će da biologija bude zastupljena s kvalitetnim programom i realnim brojem sati nastave u svim strukovnim školama.

Predmet biologije bi trebao sadržavati ove nastavne cjeline: građa stanice, životni procesi, bioraznolikost, čovjek i zdravlje, nasljeđivanje, evolucija i ekologija. To se može realizirati s dva sata nastave tjedno tijekom prvog i drugog razreda ili eventualno s dva sata tjedno u prvom razredu i jednim satom u drugom razredu. Uz teorijski dio trebalo bi uključiti i obvezan praktični rad učenika, odlazak u prirodu, nastavu izvan učionice te maksimalno aktiviranje učenike u timski rad i projektnu nastavu.



S maturantima 2011.g.


Radite i na pripremama maturanata za polaganje državne mature iz biologije. Kako Vam se općenito čini ovaj koncept državne mature te pitanja koja se tiču biologije? Što mislite o tome da pitanja na državnoj maturi budu koncipirana primjerice kao u PISA projektu?

Koncept državne mature je dobro zamišljen. Za pripremu i provedbu mature uloženo je puno truda, napora i sredstava. Ali rezultati državne matura ne predstavljaju vrednovanje srednjih škola, već osobno vrednovanje učenika koji su polagali maturu i koji s tim rezultatima imaju mogućnost upisa na željeni fakultet. Rezultati ispita iz biologije na državnoj maturi veoma su zanimljivi.

Za ocjenu dovoljan trebalo je riješiti barem 26,5% testa. Ispitu iz biologije kao izbornom predmetu pristupilo je 5.839 maturanta, od toga je 29,47 % dobilo ocjenu dovoljan. Ocjenu odličan je dobilo samo 579 učenika. Da je bio viši kriterij za prolaznost, mnogi maturanti bili bi negativno ocijenjeni.

Mislim da bi se državna matura trebala održavati mjesec dana nakon završene nastave za maturante, dakle polovicom 6. mjeseca, kako bi svi imali vremena za temeljitije učenje. Također razmak između polaganja pojedinih predmeta trebao bi biti najmanje 3-4 dana, a ne da polažu kao ove godine, tri izborna programa u tri uzastopna dana.

Medicinski fakultet u Zagrebu od ove godine ponovno je uveo prijamni ispit jer prošle godine nisu dobili dovoljno kvalitetne studente koji su upisani na temelju rezultata državne mature. Zbog toga možemo samo pretpostaviti da će i drugi fakulteti zahtijevati veće znanje i početi uvoditi prijamne ispite. U tom slučaju, ti ispiti bi trebali biti u jesen, da bi se učenici stigli pripremiti za njih.

Rad s maturantima na pripremama za državnu maturu iz biologije predstavlja mi veliko zadovoljstvo. Učenici u IV. razredu najednom postaju svjesni da trebaju učiti, ozbiljno shvaćaju državnu maturu, pažljivi su na satovima i nastoje upiti sve što su propustili u školovanju. Pitanja iz biologije na državnoj maturi i prošle i ove godine bila su lagana i prihvatljiva za one koji su svladali četverogodišnje gimnazijsko gradivo, prema katalogu znanja. Sve se to može proći uz kontinuirano samostalno učenje ili kroz poduku tijekom 5-6 mjeseci. Teško je usporediti PISA projekt s maturom. Kada bi na državnoj maturi pitanja bila koncipirana kao u PISA projektu, onda bi ih trebalo prilagoditi njihovom uzrastu, ali takva pitanja ne bi bila odraz znanja nego snalaženja i ne znači da bi rezultati bili bolji.


Što mislite o konceptu učenja od kuće umjesto tradicionalne nastave u školi?

To je suvremen i zanimljiv koncept učenja, ali mislim da još dugo neće zaživjeti kod nas. Naši učenici jednostavno trebaju nekoga tko će ih voditi, usmjeravati, objasniti, tko će ih obrazovati i odgajati. Trebaju autoritet. Oni sami kažu da vole stroge i pravedne profesore od kojih su nešto naučili. Tko bi ih vezao za učenje od kuće, kad i ovako jedva savladavaju obveze u školi?

Da se malo našalimo, možda bi bilo dobro da se krene s učenjem preko Facebooka. Na toj stranici učenici znaju biti po cijele dane. Možda bi za logiranje na Facebook trebalo postaviti ulazno pitanje, primjerice: Je li pingvin ptica ili sisavac? Ubrajamo li koralje u biljke ili životinje ? Ima li XY kromosome muškarac ili žena? Kada bi prvo trebali pronaći odgovor, tada bi možda još bolje naučili biologiju.



Izlet na Brijune 2010.


Koje su dobre i loše strane Vašeg posla?

Dobra strana rada u školi je ta što ostajete uvijek mladi duhom, neprestano ste okruženi mladima pa ostajete u formi poput njih, njihova spontanost i iskrenost pružaju neki svakodnevni optimizam. Puno znače i povratne informacije od bivših učenika. Kad ih sretnete i kad se pohvale da redovno i uspješno studiraju, da im je pomoglo ono što smo ih naučili u školi, ili da su zaposleni i zadovoljni na poslu, shvatite da se isplatio sav taj trud i rad kroz sve te godine.

Loše strane posla su mala primanja te nedovoljna podrška i vrednovanje u društvu. Nekad su u svakom selu najvažnije osobe bile: doktor, župnik i učitelj. Ako želimo biti zemlja znanja, moramo vratiti autoritet, status i poštovanje prema učiteljima i profesorima.


Kako se rješavate nakupljenog stresa koji Vam donosi rad u obrazovanju te na koji način provodite slobodno vrijeme?

Stres je danas moderan pratilac skoro svakog zanimanja, pa tako i u radu u obrazovanju. Najbolje je ne misliti na to, nego se nastojati odmoriti svaki dan i sakupiti energiju za idući. Provodim dosta vremena u prirodi, šetnja me opušta, volim pročitati dobru knjigu, pogledati dobar film, a najljepše ispunjeno slobodno vrijeme je vikend negdje na moru.


*Sve fotografije ustupljene su ljubaznošću Biserke Volić, prof. biologije.

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?