Stres može jako utjecati na djecu. Malo stresa može pomoći prilikom učenja, prilagodbe i suočavanja s različitim životnim situacijama. S druge strane, kronični stres poput siromaštva, zanemarivanja i fizičkog zlostavljanja može imati dugotrajne negativne posljedice.
Tim znanstvenika je u nedavnom istraživanju pokazao kako ovakve vrste stresora, ukoliko ih djeca dožive u ranom djetinjstvu, mogu utjecati na razvoj dijelova mozga djece odgovornih za učenje, pamćenje te obradu stresa i emocija. Te promjene se čak mogu povezati s kasnijim negativnim utjecajem na ponašanje, zdravlje, zapošljavanje kao i s izborom životnog partnera.
Znanstvenici objašnjavaju kako se još uvijek u potpunosti ne razumije zašto događaji koje doživimo s 2, 3 ili 4 godine starosti mogu ostati s nama cijeli život te mogu imati dugotrajan utjecaj. Ipak, stres u ranim godinama života se već neko vrijeme povezuje s depresijom, anksioznošću, problemima sa srcem, rakom te nedostatkom uspjeha kada je u pitanju edukacija ili uspješnost zapošljavanja. Obzirom koliko su za društvo u cjelini skupa ta rana stresna iskustva, znanstvenici smatraju kako prvo
moramo razumjeti koji dijelovi mozga su zahvaćeni inače nećemo moći ništa učiniti kako bismo riješili taj problem.
U svrhu ovog istraživanja znanstvenici su sakupili 128 djece stare oko 12 godina koja su tijekom prvih godina života doživjela fizičko zlostavljanje, zanemarivanje ili dolaze iz kućanstava koja su imala niži socioekonomski status. Znanstvenici su s djecom i njihovim skrbnicima proveli detaljne intervjue kako bi odredili i dokumentirali promjene u ponašanju kao i kumulativni životni stres. Osim toga, snimili su i mozak djece, ali su se fokusirali na područje hipokampusa i amigdale, budući da su ta područja uključena u obradu emocija i stresa. Sakupljene podatke znanstvenici su usporedili sa sličnom djecom koja su odrasla u normalnim kućanstvima i koja nisu doživjela takvu vrstu stresova.
Manji volumen amigdale i hipokampusa
Rezultati su otkrili kako djeca koja su u ranim godinama svog života prošla kroz sve tri navedene stresne situacije imaju manji volumen amigdale u odnosu na djecu koja nisu prošla takav stres. Također, djeca nižeg socioekonomskog statusa kao i djeca koja su bila fizički zlostavljana su imala i manji volumen hipokampusa u odnosu na djecu koja nisu doživjela takav stres. U konačnici, znanstvenici su povezali probleme u ponašanju i povećan kumulativni stres u životu sa smanjenim volumenom hipokampusa i amigdale.
Zašto stres u razdoblju ranog djetinjstva dovodi do ovakvih promjena, još nije poznato, no znanstvenici planiraju provesti daljnja istraživanja kako bi otkrili odgovor na to pitanje.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Biological Psychiatry.
Izvor: e! Science News
| 
