| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 09.07.2014 13:07:00

Foto: FlickrVjerovali ili ne, tek sam sad pročitala i pogledala cijelu seriju ''Harry Potter i svašta nešto š njime''. Nisam postala obožavateljica iako kužim zašto se ljudima sviđa. Meni je cijelo iskustvo bilo malo čudno. Kao kad navučete čarape prije gaća. Nije greška, može i tako, sve ok, samo se na par sekundi javi osjećaj da nešto nije kako treba. Vjerojatno zbog gomile dječurlije sa čarobnim štapićima. Čitanje mi je zbog njih bilo čudno, ne ovo s čarapama...


Uglavnom, vrijedi pročitati, prvenstveno radi sjajnih primjera britanskog humora, dobrih pouka od kojih želim izdvojiti onu da nije važno kakvim se rodiš već kakvim odlučiš postati te radi svih stvorenja koje u tom svijetu možemo pronaći. Naslov je J. K. Bauk jer ima više inačica bića tog naziva pa da ne zbunjujem narod. Na engleskom bi naslov glasio J. K. Boggart što me naprosto oduševljava.

Dakle, J. K. Bauka možemo naći na tamnim zatvorenim mjestima, čak i skučenim, po opisima iz knjige. Jednog su pronašli u ormaru, a drugog u ladici radnog stola. Životni prostor savršeno odgovara njegovom životnom pozivu jer bauk predstavlja strah, uobličuje ga. A strah se najugodnije osjeća upravo u mraku jer kad ga se rasvijetliKrije se u ladicama (foto: Flickr) gubi snagu. Nekad. Ali o tome kasnije. Omete li ga netko u onome čime se već bavi u mraku (sad sam se sjetila medicinskog vica s hvatanjem gluteusa Very Happy) izleti van i poprimi obličje promatračeva najvećeg straha.

Kako izgleda dok je zatvoren? Kao misao s fudbalerkom. U prijevodu, nemam blage veze. Možda kao oblak, kao pramen dima, kao nešto s čime dijeli stan te čiji je oblik preuzeo iz čiste dosade. Pustite mašti na volju, nitko vam ne može reći da ste u krivu. Osim Moodyja, ali njega nećete sresti. Ionako je najbitnije na što liči kad iskoči pred čovjeka.

J. K. Rowling nije, nažalost, precizirala što točno tada napravi. Dat ćemo si malo slobode i izvesti logičan zaključak. Strah se namjerno izaziva kad se nekoga želi oslabiti na bilo koji način. Kad već živi po ladicama možemo sa sigurnošću reći kako bauk ne želi oslabiti žrtve da bi ih prodžepario. S obzirom na njegovu konstituciju prosječnog stratusa možemo reći da ih neće niti prožvakati (iako ni to ne bi bilo nečuveno). Ostaje nam slabljenje žrtve zbog cuclanja energije. Zaključit ćemo da se Bauk hrani energijom koju dobijemo navalom adrenalina kad nas nešto pošteno isprepada. Znam, znam, ne uzrokuje svaki strah adrenalinsku bombu, ali uzrokuje nalet osjećaja pa Bauk to iskoristi.

Kako se obraniti?

Za obranu nam treba čarobni štapić, riječ Ridikulus i šprdancija vlastitog straha. Bauk ne kotira previsoko među opasnostima čarobnjačkog svijeta, ali zna biti nezgodan. Nije se lako boriti protiv strahova. Zamislite, primjerice, da se bojite (uzmimo nešto aktualno) Luisa Suareza i pred vama se pojave razjapljene čvalje dotičnoga. Vidite samo kljove Nečastivog (opet citiram baku), čujete škljocanje zuba i smrznete se. Nema tih čarobnih štapića koji će vas spasiti ako sami ne preuzmete nadzor nad sobom što, ponavljam, nije nimalo lako. Pogotovo pred licem straha.

Strahovi su zanimljiva stvar. Netko ih ima više, netko manje, nečiji su uobičajeni, nečije se naziva nerazumnim fobijama, netko od straha vrišti na sav glas, netko samo zamre u tišini, netko otvoreno prizna da ga je trta, netko to skriva, a samo se Nick O'Malley ne boji ničega. Jer je faca.

Nećemo ovdje komentirati kakvi sve strahovi postoje i koliko su šašavi jer ne volim to raditi. Strahovi su slabost jer nas sputavaju, ograničavaju, onemogućuju, a nekad se samo osjećamo glupo. Zadnje što nam treba u tom trenutku je netko tko će Strah (foto: Flickr)odmahnuti rukom i reći koliko smo blesavi što se toga bojimo. Treba nam potpora, ne omalovažavanje. Trebamo li se suočiti sa strahovima? Mislim da trebamo. Kao što je natuknuto ranije u tekstu, nekad razgovor o tome, izravni susret s izvorom užasa, raščlamba istoga ili jednostavno smijeh stvarno zna olakšati situaciju i smanjiti strepnju. No, i s tim treba pažljivo. Pa ne reagiraju svi isto. Nakon što je upao usred gomile zmija, Indiana Jones ih se i dalje bojao. Neće svi izdržati "bacanje u vatru".

Osobno smatram najučinkovitijom ovu kombinaciju: vrijeme, prostor i osoba od povjerenja. Da, napreduje se sporo, ali neće biti pucanja pod pritiskom nakon kojeg nema idućeg pokušaja. Recite da dramim, recite da sam šonjava no tu teoriju dokazuje jedno krhko žensko čeljade koje nije moglo ljestve očima vidjeti, a sada je na korak do najgore prečke dok joj je glava u krošnji gdje uglavnom ima višanja, ali iskoči i koji pauk (kojih se također boji no ostaje na ljestvama). Trajalo jest par mjeseci, ali rezultat je vidljiv, a napredak znatan.

Još mi nešto ide na živce. Kad ljudi zamijene namjerno izbjegavanje neugodne situacije za strah. Ako osoba nešto ne želi jer zna kako će završiti i ne želi to iskusiti, ne znači da se toga boji. Volim primjere pa evo: Đuka pozove Šimu na kavu, a Šima ne želi ući u dvorište dok Đuka ne zaveže svog dobermana Kaisera. Šima se ne boji Kaisera već zna da će skakati, zabalaviti ga i isprljati te želi zaobići takav ishod. Što će učiniti Đuka? Pa zavezati psa, nije kreten. Neće niti raspravljati o tome već shvatiti prijatelja i izaći mu u susret.

Forsirajmo sami sebe ako već nekoga moramo i sprdajmo se s vlastitim strahovima, a ne tuđim.

 

P. S. Netko bi trebao napisati egzistencijalni roman o klaustrofobičnom bauku.

 

Ostale članke autorice pročitajte na ovom linku.

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?