"He prayeth well, who loveth well
Both man and bird and beast."
The Rime of the Ancient Mariner
Samuel T. Coleridge 1
Dobro došli! Stižete taman na vrijeme. Vatra se razgorjela, pemikan je poslužen, a poglavica upravo zauzima svoje mjesto. Prikučite krzneni podguzač, parkirajte tur, uvalite šaku u klopu i naćulite uši. Ugostilo nas je pleme Šavahšavaha, a njihov poglavica dodijelio nam je počasno mjesto uz plemensku vatru. Posebna je prigoda - iz najnovije su se pustolovine vratili najveći šavahšavaški junak Umpah Pah i prijatelj plemena Hubert, vitez od Kisele štrudle pa slavimo njihov sretan povratak. Protokol je sljedeći: najprije će ih pozdraviti poglavica te zahvaliti Nanabozu i Velikom Duhu što su braća stigla živa i zdrava, potom će njih dvojica izvesti obred waktoglakapi ili priču o pobjedama te njime upoznati pleme s doživljajima na putovanju, slijedi bizon na ražnju i opća veselica, a sve završava toplim napitkom od cikorije i lulom mira.
Dok si Hubert napudra periku, a Umpah pronađe odgovarajuća perca, bilo bi dobro reći koju o spomenutom Nanabozu. Jedno je od božanstava sjevernoameričkih Indijanaca, konkretno plemena Ottawa, Menominee, Potawatomi te Anishinabe iz porodice Algonquian. Spominje se i pod mnoštvom drugih imena ovisno o licu, padežu, dijalektu, transkripciji te još koječemu. Kao i uvijek, više je varijacija na temu za svaki njegov doživljaj stoga nije zgorega uhvatiti se za zajedničke elemente.
Otac mu je E-bangishimog, vjetar Zapada, a majka Wiininwag (njega), ljudsko biće, što Nanaboza čini polubogom. Wiininwag je umrla rađajući četvrtog sina, a s obzirom da je tata puhao naokolo, Nanaboza je odgojila baka Nokomis.
Taj nesretni četvrti sin zvao se Chakekenapok i bio je zima. Nanabozo ga je krivio za majčinu smrt te ga na kraju izmrcvario i ubio. Drugog brata Chipiapoosa je volio i živio s njim neko vrijeme no mira im nisu dali duhovi. Mrzili su ih, a Nanabozo je bio prevelik zalogaj pa su se okomili na Chipiapoosa te ga unatoč bratovom upozorenju dograbili. Nanabozo je nebrojene duhove poslao u bezdan prije sklapanja primirja kako bi se prepustio tugovanju za bracom što je podrazumijevalo samosakaćenje i zatvaranje u kuću na šest godina. Neki od duhova željeli su pomirenje pa su izvadili Chipiapoosa s dna jezera gdje je bio zarobljen. Osim toga, upoznali su Nanaboza sa začkoljicama iscjeljivanja. Sve što je saznao podijelio je s ljudima i zato se smatra osnivačem Velikog Medicinskog Udruženja. Nije podijelio samo poznavanje medicine već i vatru koju je zdipio manje suptilno od Prometeja, a čitanje njegovih pustolovina otkriva vrlo zanimljivu osobnost. Mogli bismo je opisati pomoću složenice čiji je drugi dio 'vjetar', a prvi dio ćemo zaobići jer je ovo jedan pristojan portal.
Kao što je Chakekenapok predstavljao zimu, Nanabozo je život pa ga može obnoviti (uključujući i vlastiti) te stvoriti, ali će se život u njemu i očitovati kroz navedenu osobnost kao da zastupa svaku stranu ljudske ličnosti i naravi što ih ljudi pokazuju ili skrivaju za svojih života. Možda iz tog razloga može mijenjati lik po želji.
Kao što život otvara brojne mogućnosti i u njemu se susreću suprotnosti tako i Nanabozo ima širok raspon reakcija i razmišljanja u kojima je i proturječan. Voli spačke, ali i sam često nasjedne pa roni za bobicama čiji odraz vidi u vodi, zaglavi se u lubanji ili pleše s divljom rižom. Ne reagira dobro na neslane šale što je na svojoj koži osjetio lešinar. On je, naime, ponio Nanaboza u zračni đir, obećao sigurnost no zbacio ga na velikoj visini. Ovaj se osvetio glumeći lešinu, čekao da lešinar zavuče glavu duboko pa ga stisnuo. Lešinar je jedva iščupao glavu posljedice čega su vidljive dan-danas.
Slika 1. Lešinar
Prepoznaje, cijeni i nagrađuje sposobnosti drugih: kada se dikobraz trnjem obranio od medvjeda dao mu je bodlje, a kad se kornjača sakrila pod koru drveta dao joj je oklop. S druge strane, kad nečije sposobnosti ometu njegove namjere, osvetoljubiv je i nemilosrdan: zato neki gnjurci imaju crvene oči, prerano ih je jedan od njih otvorio i razotkrio varku koju je Nanabozo pripremio pticama ne bi li došao do večere. Zna krvavo kazniti i sam sebe nakon loše prosudbe. Tako je jednom povjerio stražu vlastitoj stražnjici, a to rijetko kad dobro završi. Blago rečeno, stražnjica je dobila po tamburi.
Slika 2. Gnjurac
Iduća dva primjera otkrivaju razradu kazne. Lisice su imale zadatak upozoravati životinje da se maknu pred bizonima jer bi inače bile pregažene. Jednom su propustile izvršiti svoju dužnost i od tada im brlog mora biti pod zemljom, a bizoni su dobili grbe i ne mogu podizati glave kao prije. Javorov sirup nekad je gotov kapao s drveća, ljudi su morali samo podmetnuti posudu i ispeći koju palačinku dok su čekali. Malo su se ulijenili pa ga je Nanabozo razvodnio stoga su sada prvo morali doći do sirupa bušenjem drveta, skupljati ga i dugo kuhati. Neki su zaključili da nije vrijedno truda i tako je nastao eurokrem.
Slika 3. Bizon
Ispunjava želje no ne voli nepromišljenost ni megalomanstvo: mladić je zaželio živjeti dok živi i zemlja. Još uvijek ga se može vidjeti pored Autoputa 55 i prepoznati po duhanu što se tamo ostavlja kao dar. Poznat je kao Spirit Rock (u nesputanom prijevodu Stijena Duha). Legenda kaže kada se ta stijena smrvi neće više biti čistokrvnih Menominee Indijanaca, a njihova će kultura biti izgubljena.
Iako rijetko uzima taj lik nekad je poznat i kao Veliki Zec. Zec je postao sinonim za preplašenost pa kad se bojimo nečega kažemo da smo zec za to. Nanabozo je sve samo ne preplašen. Nekad je pravi akcijski junak što saznajemo iz priča o njegovim putovanjima i borbama sa čudovištima. Primjerice, ubio je preraslu ribu Mashenomak dopustivši joj da ga proguta pa je proburazivši iznutra. A agent K misli da je nešto posebno.
U novijim je mitovima također faca. Borio se s Paulom Bunyanom, američkim mitološkim drvosječom (ozbiljno), 40 dana i 40 noći. Pobijedio je nasmrt ćušivši Bunyana jednom vrstom smuđa što je u mom mozgu izgledalo ovako. U ovoj borbi ima očite simbolike: Nanabozo brani šume, čuva prirodu i štiti okoliš od industrije, napasnog i proždirućeg napretka što gleda samo naprijed pa ne vidi brazde koje ostavlja za sobom. Možemo povući i paralelu sa sukobom dva načina života kada su doseljenici susreli urođenike. Pod 'susreli' mislim 'došli, vidjeli, zaboli kolčiće i razvukli žicu, unijeli pomutnju i generalno zbombali koncepciju. O sjevernoameričkim Indijancima može reći tko što hoće, ali suživot s prirodom im nitko ne može poreći. Tu je i prikaz Umpah Paha nepravedan jer ispada da bi ubili bizona kad im je trebao odrezak za večeru pa ga cijelog ostavljali strvinarima. Zapravo se iskorištavalo gotovo sve. Nisu Indijanci bili ti koji su se masovno natjecali u gađanju, a gdje ćeš bolje mete od goleme životinje što stoji tamo na obzoru u ravnici i bode oči svojom pojavom niti su indijanske staze bile vidljive iz aviona zbog raznoraznog amelja (čak i tada).
Jednostavno je postojalo neko poštovanje prema zemlji i svemu što ona daje. Toga bi trebalo svima danas, shvaćanja kako treba nešto i vratiti. Ne treba moliti oprost Majku Prirodu za svaki ubrani plod, ali je li toliki problem razvrstati otpad, baciti ga U kantu za smeće ili (dramatična stanka) ne paliti auto za put od 500m? Ovo nije 'želimo vjerovati' područje, znamo da možemo samo bi nam netko trebao razvodniti sirup. Riječima poglavice Seattlea: "Što zadesi zemlju, zadesit će i sinove zemlje. (...) Nastavi prljati svoj krevet i jedne ćeš se noći ugušiti u vlastitoj nečisti. Kad se pokolje sve bizone, ukroti sve divlje konje, kad tajni zakutci šume postanu teški od mirisa mnogih ljudi, a plodna brda oskvrnjena žicama koje govore, gdje je šikara? Nestala. Gdje je orao? Nestao." A tako je lako ostaviti djeci ljepši svijet. Tako je lako ne baciti gume u more, ne survati perilicu u provaliju, ne šibnuti brodski filter za ulje u rijeku, ne šutnuti papirnatu vrećicu pod živicu nakon što se pojede prokleti slanac. Joj, da je riba pri ruci u toj prigodi!
Slika 4. Poglavica Seattle
Molim sve koji izdrže do kraja teksta neka odaberu jednu ili više stvari kojima će nešto vratiti zemlji. Računa se i odabir stvari koje se više NEĆE raditi (ključna riječ: više), a također će značiti korak naprijed. Gledam u tebe, derište koje izlazi iz pekare.
Malo pojašnjenje je na redu - waktoglakapi je obred Lakota Indijanaca, a duhovi koji napadaju Chipiapoosa su duhovi u smislu kao što je Manitu Veliki Duh, ovo su niži stupnjevi.
Završimo preporukom. Umpah Pah je petodijelni strip majstora zanata R. Goscinnyja i A. Uderza. Likovi su živopisni, crteži prepuni sićušnih pojedinosti od kojih se plače od smijeha (obratiti pozornost na kokoši), a priča je urnebesna s brojnim rečenicama koje se još dugo citiraju.
[1] "Blagoslovljen tko voljet zna/ Čovjeka, pticu, zvijer.", Pjesma starog mornara, S. T. Coleridge, prijevod: Luko Paljetak
| 
