U prirodi nalazimo mnoge životinjske organizme koji nas iznova fasciniraju svojim različitim osobinama. Tako nailazimo na životinje koje se staništima, partnerima ili predatorima prilagođavaju fascinantnim bojama i oblicima. Kod nekih vrsta nalazimo i različite prilagodbe u ponašanju koje vode do ekstremnih udvaranja suprotnome spolu te različitim prilagodbama izbjegavanja grabežljivaca ili mamljenja plijena. Mnogi takvi primjeri već su opisani u mojim drugim člancima, no ovo što slijedi još nisam opisivala. Priroda često iznenađuje s potpuno neočekivanim, pa će tako i ovaj put tema moje kolumne biti nešto sasvim drugačije. 

Svima nam je poznato da se većina životinjskih vrsta spolno razmnožava za što su potrebna dva roditeljska organizma koja su najčešće različitih spolova. Njihovi potomci su također različitih spolova što znači ili mužjaci ili ženke. Ponekad se u prirodi dese male pogreške koje mogu dovesti do jedinki koje posjeduju i muške i ženske karakteristike, iako to za njihove vrste nije niti malo tipično. Ovdje govorimo o organizmima koje nazivamo ginandromorfima. Izgled takvih jedinki koje imaju i muške i ženske karakteristike jako je izražen kod vrsta gdje se mužjaci značajno razlikuju od ženki. Tako nastale kombinacije mogu izgledati začuđujuće, a ponekad čak i malo nestvarno. Ovaj fenomen zabilježen je kod različitih kukaca, rakova, ali i kod ptica. Izgled ginandomorfa može biti bilateralno asimetričan ili mozaičan. U prvom slučaju životinje imaju dvije drugačije polovice tijela od kojih jedna izgleda kao ženska dok druga izgleda kao muška. U drugom slučaju izgled ovakvih jedinki je mozaičan i teže je raspoznat ženske od muških osobina. Ova pojava se tipično dešava za vrijeme mitoze kada se organizam sastoji od svega nekoliko stanica. Nakon što se kromosomi dupliciraju dolazi do njihovog dijeljenja. Kod takvog dijeljenja kromosoma može se desiti da se kromosomi ne uspiju ispravno odvojiti što dovodi do nastanka jedne ženske i jedne muške stanice.

Prvi slučaj ovakvog specifičnog izgleda je već poznat crveno plavi jastog (naslovna fotografija). Ovdje se radi o američkoj vrsti jastoga (Homarus americanus) koji nastanjuje obalni atlantski dio sjeverne Amerike. Radi se o vrsti koja može doseći do 20 kg iako su najčešći ulovi do 4 kg. Najčešća boja ove vrste je zelenkasta sa smeđom i crvenom. Rijetko su jastozi u potpunosti crveni već takvu boju poprimaju nakon kuhanja. No, u prirodi je puno rjeđa od crvenkaste pojava plavih jastoga koja je rezultat genetske mutacije. Još rjeđi od plavih su žuti primjerci. Ipak, najrjeđi su zapanjujući primjerci kod kojih je točno jedna polovica tijela crvenkasta, a druga potpuno plava. Ovdje se radi o ginandomorfima koji izgledaju kao da su namjerno obojani. Ali nije samo izgled jedina osobina specifična za njih. Kod njih često nalazimo ženske i muške spolne organe ili nekakvu kombinaciju obaju organa koja se ne da raspoznat.

Mnogi ovakvi primjeri dolaze i kod različitih kukaca, no najljepše primjere nalazimo kod leptira (Lepidoptera). Ovakve leptire karakteriziraju različite obojenosti krila, ali i interesantne mozaične obojanosti. Iako su primjerci često lijepi dolazi i kod pojedinih vrsta do malih nedostataka. Tako vrste kod kojih ženke i mužjaci nisu istih veličina nije samo obojenost jedne strane tijela drugačija, već krila na jednoj strani tijela mogu biti manja ili veća u usporedbi s onima na drugoj polovici tijela.

Zadnji primjer ginandomorfa dolazi nam kod ptica. Iako na prvu pomisao malo nestvarno, ali ipak moguće. Različita obojanost dviju strana tijela zabilježena je kod kokoši, no ipak nešto spektakularniji primjer je jedinka crvenog kardinala (Cardinalis cardinalis) u saveznoj državi Ilinois. Ovdje se radi o vrsti koja živi na području Sjeverne Amerike i teška je samo pedesetak grama. Mužjaci ove vrste izrazito su crvene boje, dok su ženke zelenkasto žutih tonova. Znanstvenici su bili zapanjeni otkrićem crvenog kardinala koji je svoju mušku polovicu tijela imao crvenu dok je druga polovica bila žućkasta i naravno ženska. Ovu jedinku znanstvenici su pratili osam mjeseci u njenom prirodno staništu. Radi njenog jedinstvenog izgleda ova ptičica vodi dosta samački život jer joj se druge jedinke iste vrste ne približavaju. Također je interesantno opažanje da ptičica ne reagira na snimke pjesama pripadnika njene vrste i sama ne proizvodi ama baš nikakve zvukove.

Za Biologija.com.hr piše: Linda Bjedov