| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Datum objave: 16.08.2016 11:08:00

Natalia Mrnjavac (foto: Natalia Mrnjavac)Nedavno je u znanstvenom svijetu izašla velika vijest o otkriću LUCA (zadnjeg poznatog zajedničkog pretka) svog života na Zemlji. Svi relevantni časopisi prenijeli su rezultate znanstvenika i znanstvenica iz Njemačke. Na Institutu za molekularnu biologiju pri Sveučilištu Heinrich Heine u Düsseldorfu, Wiliam Martin, evolucijski biolog, odlučio je proučiti trag LUCA-e u genima bakterija i arheja, za koje se smatra da su pretci eukariota. Među njegovim timom od 7 znanstvenica i znanstvenika našla se i riječanka Natalia Mrnjavac, magistra molekularne biologije s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Mlada znanstvenica (25), gotovo svježe s fakulteta, rado je popričala s nama o njihovom otkriću i istraživanju.


1. Kako je izgledao Vaš put od srednjoškolke do znanstvenice u svjetski poznatom laboratoriju?

Oduvijek sam voljela učiti i znati, i to je glavni razlog zašto sam danas ovdje gdje jesam. Još od osnovne škole, od kada sam prvi put učila staničnu biologiju i genetiku, se pojavila ideja o studiranju molekularne biologije. Ta ideja je ostala sa mnom kroz gimnaziju, nakon koje sam upisala studij molekularne biologije na PMF-u. Pri kraju mog studija je prof. Bill Martin imao predavanje na PMF-u u Zagrebu. Ja sam bila relativno dobro upoznata s najnovijom literaturom iz područja porijekla života jer me to područje jako zanimalo, pa sam mu mogla postavljati pitanja i raspravljati s njim nakon predavanja, zbog čega sam ostavila dobar dojam na njega i on me upamtio. Kada sam mu se javila za doktorat nakon što sam diplomirala me pozvao na svoj institut na razgovor, nakon čega mi je ponudio poziciju, i tako je sve krenulo.

2. Kako ste se zainteresirali za istraživanje postanka života? Ne spominje li se LUCA već neko vrijeme?

Postojanje posljednjeg zajedničkog pretka, nekakvog progenota i sl., je stara ideja. Postoje rasprave o tome kakav je to bio organizam (ako se uopće može govoriti o organizmu), je li se radilo samo o jednom organizmu, čiji je on bio predak i sl.

Zainteresirala sam se za istraživanje porijekla života i rane evolucije dok sam studirala, iako ne mogu točno reći kako. Studij molekularne biologije je tako koncipiran da školuje u prvom redu ljude koji žele biti znanstvenici, pa smo uvijek čitali mnogo radova itd. Ja sam u jednom trenutku shvatila da mi je najzanimljivije čitati radove i razmišljati o porijeklu života i ranoj evoluciji.

Natalia Mrnjavac (foto: Natalia Mrnjavac)

3. Možete li nam opisati okoliš u kojem smatrate da je LUCA živio? Zašto bi neko živo biće odabralo takve ekstremne uvjete za život?

Naše istraživanje ide u prilog tome da je LUCA živjela u okolišu koji je najsličniji današnjim dubokomorskim alkalnim hidrotermalnim izvorima. Tu vladaju povišene temperature, a zbog geokemijskog procesa serpentinizacije nastaje molekularni vodik. Osim toga taj je okoliš bogat prijelaznim metalima, a taloženjem FeS (željezovog sulfida) se stvaraju strukture slične pčelinjim saćama koje su mogle služiti za odjeljivanje prije nastanka staničnih membrana. Osim toga, prisutni su i ugljični dioksid i molekularni dušik, a pri takvim uvjetima vjerojatno i spontano nastaju jednostavni reducirani organski spojevi.

Smatramo vjerojatnim da je LUCA živjela tamo gdje je nastao život, jer prema našim rezultatima to nije bio slobodnoživući organizam dovoljno neovisan o okolišu da bi mogao naseljavati nova staništa. Dakle, LUCA nije odabrala takve uvjete, već je tu nastala jer je i život ovdje nastao.

4. Kako ste dokazali da je baš taj organizam zajednički predak svog života na Zemlji? Koje ste metode koristili?

Koristili smo bioinformatičke metode i istraživanje smo temeljili na sekvenciranim genomima današnjih arheja i bakterija (jer je njihov zajednički predak ujedno i posljednji zajednički predak svih živih bića prema novom filogenetskom stablu života s 2 domene, gdje se treća domena, eukarioti, grana kasnije iz arheja, uz bakterijskog endosimbionta). Sve gene iz do tada sekvenciranih prokariotskih genoma smo grupirali po srodnosti i za njih napravili filogenetska stabla te na taj način pokušali pronaći one koji su bili nasljeđivani u bakterijama i arhejama sve od vremena LUCA-e. Jedan od glavnih problema je što se prokariotska evolucija događa u velikoj mjeri horizontalnim prijenosom gena, čak i između domena, pa smo morali pronaći način kako doskočiti tom problemu. Zahvaljujući tome smo dobili do sada najprecizniju rekonstrukciju LUCA-e.

5. Postoji li potencijalna primjena rezultata Vašeg istraživanja? Koliko je zapravo bitno poznavati LUCU?

Mi se bavimo bazičnom znanošću, dakle nema direktne primjene u društvu ili za čovjeka. Ono što nas potiče je želja da spoznamo kako je tada život izgledao, kakav je bio kada je nastao i kakvi su uvjeti trebali postojati da bi nastao. Mi smatramo da je povećavanje ljudskog znanja i razumijevanje prirode i evolucije bitno, i to nas motivira za naš rad.

6. Kako ste dospijeli na ovaj institut? Postoje li posebni protokoli i/ili liste čekanja kako bi se dospjelo na doktorat tog tipa?

Kao što već spomenuh, profesora Martina sam upoznala u Zagrebu, i tada sam bila već čitala mnogo njegovih radova, ali i radova drugih grupa s drugim idejama o postanku života. Zbog toga sam mogla s njim i razgovarati tada, i rado me primio na intervju kada sam mu se javila nakon što sam diplomirala. Doktorati u inozemstvu se razlikuju i to jako ovisi o instituciji, ali u mom slučaju ne postoje posebni protokoli zato što je to slobodni doktorat, nije dio tzv. "graduateschool" ili nešto slično. Ne postoje liste čekanja, već je potrebno na temelju referenci, motivacijskog pisma te znanja i vještina koje posjedujete uspjeti ostaviti dovoljno dobar dojam da vas profesor pozove na intervju. A tada opet sve ovisi o dojmu koji ostavite i znanju i razumijevanju područja koje pokažete. Ako vas voditelj projekta odabere za člana svoga tima, to je to.

7. Smatrate li da ima nade za bolji razvoj znanosti u Hrvatskoj? Što je, po Vašem mišljenju, najveći problem u hrvatskoj znanosti danas?

Po mom mišljenju dva su najveća problema. Prvi je taj što u Hrvatskoj još uvijek mnogi ljudi u znanosti dobivaju poziciju ne na temelju sposobnosti, znanja i želje za radom, odnosno ne zato što su najbolji kandidati za to mjesto, već na temelju drugih faktora. Drugi je financiranje znanosti, zato što novca ima premalo i loše je raspoređen.Ali smatram da ima nade, samo bi se neke stvari trebale promijeniti.

8. Želite li se vratiti u Hrvatsku? Nadate li se karijeri ovdje ili je planirate nastaviti u inozemstvu?

U svakom slučaju bih se voljela vratiti u Hrvatsku.

 

|   
Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?