| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije
Autor : Matea Jarak

Datum objave: 25.10.2016 18:10:00

Eko turizam (foto: publicdomainpictures.net)Hrvatska je već svjetski poznata kao jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija. Turizam se u Hrvatskoj razvija velikom brzinom od 60-ih godina prošlog stoljeća i većina turističke ponude orijentirana je prema Jadranskom moru. Iako hrvatsko gospodarstvo ima velike dobitke od turizma, činjenica je da turizam za sobom ostavlja posljedice po okoliš završetkom sezone. Možemo li nazvati turizam u Hrvatskoj održivim? Može li turizam u Hrvatskoj postati još bolji?


Za početak definirajmo održivost. Razvoj koji ide ususret potrebama sadašnjosti vodeći računa o dostatnosti resursa za zadovoljenje potreba budućih generacija održivi je razvoj. Ako su razvojne aktivnosti ekonomski održive (ako se vraća uloženi kapital), ekološki održive (ako se ne premašuje prihvatni kapacitet ekosustava), tehnološki održive (ako proizvodni proces nema štetnog otpada) i napokon, društveno održive (ako se ne remete međuodnosi u široj društvenoj zajednici), sveukupno ih se može definirati kao održivi razvojni pothvat.

Kao što je navedeno u definiciji održivosti, jedna od bitnih stavki je i ekološka održivost. Unatoč tome što je zaštita mora i morskog okoliša visoko na ljestvici prioriteta hrvatskog zakonodavstva, često smo svjedoci da su zakoni i provedba istih dvije različite stvari. Masovni turizam kojem se ne staje na kraj samo zbog količine novca koji svake godine puni državnu blagajnu, vrlo jednostavno prekrije oči nadležnim institucijama. No, kako takav turizam utječe na naš okoliš? Kakvu korist ima priroda od masovnog turizma? Nikakvu. Tu u priču upada održivi turizam, kao kakav superjunak hrvatske prirode.

Prekrcane plaže (foto: flickr.com)

U Republici Hrvatskoj, kao i u ostalim zemljama u tranziciji, postoji nekoliko temeljnih problema vezanih za planiranje financiranja održivog razvoja u cjelini, a to su gospodarska i financijska nestabilnost, jaka ovisnost o financijskim ulaganjima i pomoći vanjskih izvora te procesi razvoja i međunarodne suradnje koji nisu potpuno integrirani u ciljeve održivog razvoja. Uz te generalne probleme, vezano uz održivi razvoj jadranske obale postoji još niz problema: područja u neposrednom zaleđu obale su relativno siromašna, stanovništvo kontinuirano odlazi iz sela u gradove, što je potrebno što prije zaustaviti osmišljavanjem privlačnih djelatnosti u ruralnim područjima.

Različiti su tipovi turizma koji su mogući u Hrvatskoj danas, koji se nadopunjuju i međusobno si konkuriraju. Razvoj različitih tipova turizma omogućuje šire mogućnosti potrošačima time smanjujući pritisak na regije poznate po našem najrazvijenijem tipu turizma: ležanja na plaži. Ekoturizam tako stvara mogućnosti za razvitak turistički slabo razvijenih regija kroz ponudu novih turističkih hitova poput planinarenja, posjeta lokalnih proizvođača na vinskim cestama ili sudjelovanje u branju maslina ili grožđa. Turisti koji se odluče na ekoturizam ne razmišljaju da što manje plate tu ponudu, već da svojim posjetom ne utječu na okoliš i kulturnu baštinu, kao i da lokalna zajednica ima prihod od njihovog posjeta.

 Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) u svojem djelovanju također zagovara sve veći rast segmenta ekološkog turizma. „Sve turističke djelatnosti bez obzira na motivaciju - praznici, poslovna putovanja, konferencije i ekoturizam - moraju biti održivi. Održivi turizam se definira kao 'turizam koji poštuje lokalne ljude i samog putnika, kulturnu baštinu i okoliš'. On nastoji pružiti turistima uzbudljivi i obrazovni odmor koji je od koristi i za domaćine, odnosno narod zemlje domaćina", zaključuje se na službenim stranicama UNESCO-a. Danas je vrlo jednostavno doći do informacija o eko turizmu online zbog sve bržeg razvoja zajednice koja kao odmor bira upravo takav  tip turizma.

Na ekoturizam se nastavlja i avanturistički turizam koji je već dosta razvijen na jadranskoj obali, iako još uvijek postoji sva sila problema koji se javljaju zbog nedovoljne kontrole i ulaganja u infrastrukturu. Tako ste ovo ljeto mogli čitati kako se kanuing i rafting na Cetini razvio do te mjere na Cetini da svaki dan tijekom sezone stotine veslača uživaju u prirodi. Također, mogli ste pročitati u istom članku kako „pristaništa" za kajake i čamce vlasnici rade bez dozvole, krčeći priobalnu vegetaciju bez promišljanja, samo da je što bliže cestama koje nisu niti blizu pogodne za toliki broj vozila koji njima po novom prolaze. No, nije sve tako crno. Zahvaljujući avanturističkom turizmu mnoga su mjesta poput nacionalnih parkova procvali nakon što je novi hit postalo - penjanje. Uz minimalni utjecaj na prirodu, uređene su lokacije gdje penjači mogu iskušavati svoje visinske moći, istovremeno uživajući u pogledu na očuvanu prirodu nacionalnog parka. Nacionalni parkovi poput Risnjaka također nude aktivni odmor turistima u obliku brdskog biciklizma.

 

Penjanje po stijenama (foto:commons.wikimedia.org)

Seoski turizam je također vrlo perspektivan oblik turizma gdje seosko obiteljsko gospodarstvo predstavlja manju gospodarsku cjelinu koja je smještena u turistički atraktivnim ili manje atraktivnim krajevima te koja daje izvoran proizvod ili uslugu gospodarstva. Na takvim imanjima turisti imaju mogućnosti isprobati autohtone proizvode tog područja, osjetiti život u ruralnom području te osjetiti kulturu kakva je nekada bila. Boravak čovjeka na selu omogućuje mu povratak prirodi, a upravo zbog činjenice da ruralni krajevi mogu mnogo toga ponuditi i biti primjerena alternativa masovnim oblicima turizma i odmora, seoski turizam doživljava procvat unatrag zadnjih nekoliko godina. Zagolicali smo vam maštu? Kako biste što lakše pronašli mjesto koje će vas vratiti prirodi predlažemo vam klik na ovu stranicu.

Još jedan hit, kako u svijetu, tako i kod nas, dolazi u obliku zdravstvenog turizma, gdje se iskorištavaju ljekovita svojstva morskog zraka, termalnih voda i ljekovitog bilja. Hvar je naš najpoznatiji otok koji je odnedavno svoju ponudu zdravstvenog turizma podigao na sasvim novu razinu, od topličkog, morskog do klimatskog turizma.

Rafting (foto:commons.wikimedia.org)

Ukoliko bi se hrvatski turizam zaista počeo širiti u različitim smjerovima, i ako bi se počelo ulagati u drugačije oblike turizma osim „ležanja na plaži", Hrvatska ima jako dobru osnovu da turizam postane održiv. Pojačanom edukacijom turističkih djelatnika o ekologiji, poticanje pokretanja nove turističke ponude i pojačani nadzor nad gradnjom i iskorištavanje prirodnih dobara na obali, stvorio bi se prostor za rast turističke ponude u Hrvatskoj, čak i u regijama koje do sad nisu bile turistički atraktivne. Nekoliko je klikova na Instagramu, Facebooku i sličnim društvenim medijima dovoljno da se brzo zaključi kako novi turisti traže nove ponude, drukčije od onoga što se sada nalazi u ponudi. Hrvatska ima resurse no, zbog financijskih poteškoća (čitaj loše raspodjele novaca), neriješenih vlasničkih pitanja  te neznanja lokalne zajednice i uprave još uvijek, blago rečeno, kaska za Europom.

 

Izrada ovog članka nastala je uz financijsku potporu tvrtke Valamar riviera d.d.

 

Izvori:

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/308683.html

http://www.seoskiturizam.hr/hr/

http://www.mint.hr/default.aspx?id=20196

http://hrcak.srce.hr/47804

https://aktivniturizam.hr/destinacija/zdravstveni-turizam/hvar

http://paklenica.hr/index.php/penjanje/penjaliste

 

Stranica prilagodena ispisu Pošalji članak prijatelju
comments powered by Disqus

Poveznice

Kalendar događanja

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Oglašavanje

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?