Najčešća obojenost koju u prirodi susrećemo je u svrhu obrane. Životinje prilagođavaju svoj izgled, uglavnom bojom i oblikom, svojem prirodnom staništu. Na taj način one postaju skoro nevidljive raznim predatorima i time pospješuju svoje preživljavanje. Koji su to svjetski prvaci u skrivanju u divljini, doznajte u nastavku...

Mimikrija se uglavnom odnosi na jednu životinjsku vrstu koja oponaša neku drugu. Poznate su tako razne strategije imitacije - izgledom, ponašanjem, mirisom i glasanjem u svrhu slanja varajućih signala. Takav se mehanizam razvio da bi pojedinim vrstama omogućio bolje preživljavanje, bilo namamljivanjem plijena, pomoću skrivanja ili oponašanja opasnih vrsta. No mimikriji u životinjskome svijetu tu nije kraj. Priroda je, naime, otišla i nešto dalje te je pojam mimikrija našao svoje mjesto i u molekularnoj biologiji.

U trećem nastavku oponašanja u životinjskom svijetu nadovezujem se na prošlu temu agresivne mimikrije. Ona, između ostaloga, poznaje i primjere gdje životinje namamljuju svoj plijen na doista inventivan način - jedinke glume da su spolno zrele ženke spremne za parenje, što različitim signalima intenzivno privlači mužjake. Što se događa nakon toga, možete pretpostaviti...

Kao i prošli put mimikrija je još uvijek aktualna tema moje kolumne, no ovaj put u nešto drugačijem obliku. Zadnji put opisala sam bezopasne i ukusne životinje koje svojim izgledom, ponašanjem pa čak i mirisom oponašaju druge otrovne i neukusne životinje u svrhu samoobrane od raznih grabežljivaca. Takav oblik imitacije ili mimikrije zove se defenzivna mimikrija, no ona se u prirodi može pojaviti i u nešto drugačijem obliku. O čemu se radi, pročitajte u nastavku.

Neke vrste imaju doista nevjerojatnu sposobnost oponašanja postojećih prilagodbi svojih susjeda. Koliko znate o mimikriji, sposobnosti prilagodbe vlastitog izgleda u svrhu boljeg preživljavanja, te koje se životinje u tom poslu doista ističu, pročitajte u nastavku ovotjedne kolumne naše biomaničarke Linde Bjedov.

Svijet životinja svojim primjerima uvijek nanovo zadivljuje i iznenađuje načinima na koje su životinje razvile svoje ponašanje i razne strategije preživljavanja. Neke od životinja su čak otišle toliko daleko da doslovno iskorištavaju druge vrste za svoj opstanak. Takav primjer su parazitirajući organizmi. Svima su nam poznati paraziti poput trakavice, dječje gliste ili metilja. Ti nametnici parazitiraju u drugim organizmima i često imaju negativan učinak na svog domaćina i njegovo zdravlje. No tko bi rekao da paraziti mogu biti i neke druge vrste životinja koje svoje domaćine, ili prikladnije rečeno, žrtve iskorištavaju na posve drukčiji način.

U jednoj od svojih kolumni pisala sam o mamama i tatama koji ubijaju mladunčad svoje vrste. Opisala sam i primjere ne samo ubojstva tuđe mladunčadi, već sam vam prikazala i kako se u prirodi događaju ponešto okrutnije stvari, poput ubojstva vlastite mladunčadi. No tu bizarnostima, naravno, nije  kraj. 

Životinje se pare na različite načine. U većini slučajeva ženke same biraju mužjake i dopuštaju im da se s njima pare. No kod nekih životinja evolucijski  su se razvili nešto drukčiji načini spolnog odnosa - silovanje i tzv. traumatična oplodnja. Stjenice, žišci, kornjaši, patke i dupini samo su neki od poznatih primjera ovih bizarnih načina oplodnje.

U svojim prošlim člancima na više primjera pokazala sam vam što je prirodna selekcija. Kako bi cijela vrsta ili pojedinac opstao, ponekad su potrebni okrutni potezi, poput ubojstva vlastitog potomstva, braće ili drugih pripadnika svoje vrste. No priroda nije samo okrutna, već je i izvrstan primjer za odnose pune ljubavi i pažnje.

Kao što je prošli put navedeno, ovaj je članak posvećen braći i sestrama u životinjskom svijetu. Ako vas je zadnji put iznenadilo koliko roditelji mogu biti okrutni, onda se pripremite na što su sve sposobna braća.