Ljetno prženje je počelo. Na betonu, u uredu, na plaži, gdje god da jeste u ovom trenutku, teško je izbjeći posljedice zagrijanih ljetnih čestica zraka. Pretjerano znojenje, puno vode, malo živciranja i kukanja o tome koliko je vruće te neizbježno odbrojavanje do početka godišnjeg odmora. Većini to znači naći koliko-toliko osvježenja u moru. A gdje su more i sunce, u kombinaciji s otkrivenim tijelima na plaži, tu je i Kupid sa svojim strelicama. Možete odmah njega okriviti zašto se osjećate tako ljubavnički na morskim praznicima ili, ako niste skloni vanzemaljskim vjerovanjima, saznajte što se to s nama događa u ljetnim mjesecima.

Svi smo svjesni kako se uloga očeva zadnjih nekoliko desetljeća promijenila. Od uloge pasivnog promatrača u odgoju potomstva (čast iznimkama), danas su očevi puno više uključeni u odgoj vlastite djece, ali i u ostale poslove koji krase obiteljsku zajednicu. Muškarci svoje očinstvo danas doživljavaju ozbiljnije i u skladu s tim nastoje što više vremena provoditi sa svojom djecom. „Kako očevi utječu na djecu?", naslov je zanimljivog članka objavljenog u travanjskom izdanju časopisa GEO, čije najzanimljivije dijelove prenosi ovotjedni blog.

Pjesme stare deset i više godina češće su sadržavale riječi u množini poput „mi" ili „naše", naspram pjesama novijeg datuma u kojoj su zastupljene riječi poput „ja", „moje", „meni". Osim egocentričnog tona, novije pjesme su i zločestije, tvrde znanstvenici. Češće su i riječi poput „mržnja", „ubiti", „živčan" te su u porastu i psovke u pjesmama.

Zgodne ideje imaju ti znanstvenici s Harvarda. Tako je psiholozima među njima palo na pamet telefonski zvati ljude uokolo (nazvali su ih 2200) i ispitivati ih što trenutačno rade, o čemu razmišljaju i kako se osjećaju. Zamolili su ih da u trenutku javljanja na telefon svoje osjećaje ocijene od 0 do 100, s tim da 100 predstavlja „vrlo dobro". Najviše ocjene dali su ljudi koji su u tom trenutku imali seksualne odnose i ocijenili svoje emotivno stanje s prosječnom ocjenom 90.

Brojna su istraživanja, znanstvena i ona osobna, posvećena sreći. Kako do nje, kako je zadržati, znamo li je uopće prepoznati, jesmo li sretni itd. Pitanja je bezbroj, a odgovori na njih jedinstveni. Ipak, neki znanstvenici smatraju kako se može ukazati na neke zajedničke karakteristike koje usrećuju našu vrstu.

Nedavno je osvanuo rad kojim se tvrdi kako botoks pomaže u liječenju kronične migrene. O toj nuspojavi botoksa izvijestili su holywoodski plastični kirurzi koji su to čuli od svojih pacijenata. "Glas" se proširio i botoks se uskoro počeo primjenjivati kao lijek protiv kronične migrene. Tako je Allegran (farmaceutska tvrtka koja je proizvela botoks) počeo nelegalno reklamirati svoj proizvod te je tvrtka bez ikakve potvrde kliničkih ispitivanja o stvarnoj djelotvornosti botoksa kao lijeka protiv migrene 2010. godine zaradila 375 milijuna dolara!

Nije čudno da većina ljudi danas ne bi znala odgovoriti događaju li se klimatske promjene i ako su upravo u tijeku, što ili tko im je uzrok. Kako bismo se riješili straha, trebamo se opskrbiti znanjem. Recimo, što mislite o GM hrani? Vjerujem da većinu straši taj pojam jer ne zna dovoljno o njemu. No nemate vremena istraživati tu tematiku i nečijem se mišljenju morate prikloniti. Ako ja sada napišem svoje mišljenje o toj hrani, hoćete li mi vjerovati jer imam diplomu prof. biologije ili ipak nećete jer vam nisam simpatična?

Što je to empatija? Većina vas zna odgovor na ovo pitanje i vjerojatno ćete reći da je to sposobnost uživljavanja u tuđe osjećaje ili nešto slično tome. Kad malo bolje razmislim, rekla bih iz svog idealističkog kuta gledanja kako je empatija najsnažniji i najplemenitiji alat učenja o svemu onome što se ne uči tijekom formalnog obrazovanja. Poznato je da nam je empatija urođena svima, no tu je tvrdnju poljuljalo istraživanje Sare Knoth sa Sveučilišta u Michiganu.

Prošla je još jedna godina. Iako ju je svatko procijenio na temelju vlastitih (ne)uspjeha, većini je bila teška zbog trenutne nam svima poznate situacije. I dok se svi zajedno nadamo boljem, kako se nositi s teškim životnim situacijama poput nezaposlenosti, velikim dugovima ili pak, zlu ne trebalo, težim bolestima? Pogledajmo što kažu istraživanja...

Odgovor na ovo pitanje zapravo još nitko ne zna. Znamo da je zijevanje zarazno i da počinjemo zijevati još dok smo u maternici. Osim naše vrste, zijevaju još neki kralješnjaci, kao što su ptice i ribe, ali fiziološke procese, svrhu i zašto nam je evolucija „dala" zijevanje još uvijek ostaje misterij.