Doba u kojem živimo obilježeno je sve bržim promjenama koje se nameću morskom okolišu, a gotovo za sve odgovorni su ljudi. Obalna zona Sredozemlja, pa tako i našeg Jadranskoga mora, mjesto je na kojemu obitava više od polovice ukupnog stanovništva Mediterana te zbog toga ovo usko područje predstavlja i jedan od najugroženijih morskih okoliša.
Okoliši su ovdje pod pritiscima višestrukih izvora onečišćenja, uključujući otpadne sanitarne vode iz velikih gradova, pritiske onečišćenja iz raznih industrija i brodogradilišta, onečišćenja kao posljedica tankerskih, turističkih i poljoprivrednih djelatnosti te marikulture. Uz navedeno ne smije se zaboraviti da zbog različitih ljudskih aktivnosti dolazi do sve većih gubitaka i degradacije prirodnih morskih staništa, širenja invazivnih stranih vrsta te do klimatske promjena, koje su dovele do danas jasno vidljivih promjene u morskim okolišima na svim razinama unutar morske kompleksne hranidbene mreže. Posljedice ljudskih pritisaka u ovom prostoru obalnoga mora reflektiraju se na gospodarstvo, javno zdravstvo, ali i nepovratno gubljenje bioraznolikosti i morskih organizama. Onečišćenje morskog okoliša jedan je od najvećih ekoloških problema današnjice. Kako bi očuvale Sredozemlje, te njemu pripadajuće Jadransko more, ekosustave vrlo specifične i velike biološke raznolikosti, Mediteranske zemlje su potpisale niz inicijativa i obveza, između ostaloga i UN-ov Mediteranski akcijski plan, Barcelonsku konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja, EUROMED, Direktivu o pomorskom prostornom planiranju i integriranom upravljanju obalnim područjem te Okvirnu direktivu o vodama i Direktivu o morskoj strategiji. Uloga mikroorganizama u zaštiti morskih ekosustava Iako na razini EU nema jednoga jedinstvenog sveobuhvatnog dokumenta o zaštiti morskog okoliša, Strateška direktiva o morskoj strategiji jedan je od temeljnih pravnih izvora EU o zaštiti i očuvanju morskoga okoliša država članica, kao dragocjenoga nasljeđa koje treba štititi, očuvati i, tamo gdje je to moguće, obnoviti. Uzimajući u obzir hidrološka, biogeografska i oceanografska obilježja te političke, gospodarske, društvene i druge specifičnosti država članica Unije, Direktivom je obvezujuće da svaka država procijeni ekološki status svojeg morskog okoliša, odredi „dobar ekološki status" i razvije svoju strategiju zaštite mora. Upravo Direktiva o morskoj strategiji predstavlja inovativniji pristup zaštiti okoliša koja utjecaj ljudskih aktivnosti na okoliš definira preko 11 „kvalitativnih deskriptora dobrog stanja okoliša" koji, između ostaloga, uključuju praćenje promjene u biološkoj raznolikosti (ribljih populacija, populacija zooplanktona, fitoplanktona, bentoskih makroalga, cvjetnica i beskralješnjaka), promjene u funkcioniranju hranidbenih mreža, stupanj eutrofikacije, procjenu cjelovitosti morskoga dna... Ipak, promatrajući sve navedene parametre jasno je kako su kompleksne zajednice mikroorganizama, koje imaju ključnu ulogu u funkcioniranju i stabilnosti cijelog morskog ekosustava, u potpunosti izostavljene te se uloga mikroorganizama pri procjeni stanja okoliša promatra isključivo kroz prizmu njihove potencijalne patogenosti. Ovo izuzimanje mikrobne komponente pri procjeni stanja okoliša zabrinjavajuće je s obzirom da mikrobne zajednice, uključujući bakterije, arheje, gljive, protiste i viruse, predstavljaju dominantne organizme u morskim ekosustavima te imaju ključnu ulogu u svim biogeokemijskim ciklusima kruženja elemenata u morskom okolišu, sekvestraciji ugljika kao i u uklanjanju onečišćivala iz okoliša te čine bazu morske hranidbene mreže. Svaka promjena na razini mikrobnih zajednica neminovno ima utjecaj na strukturu cjelokupne hranidbene mreže te bi u konačnici mogla ugroziti i „usluge ekosustava" koje mikroorganizmi osiguravaju ljudima, a ključne su za održavanje života kakvog poznajemo. Mikrororganizmi kao indikatori ekološkog stanja okolišaVelik broj studija jasno je pokazao čovjekov negativni utjecaj na mikrobne zajednice, s jasnim promjenama vidljivim na razini strukture mikrobnih zajednica, njihove gustoće ili raznolikosti, a negativan utjecaj vidljiv je i na funkcije koje obavljaju u okolišu (biogeokemijsko kruženje glavnih elementa). Ipak, ono što mikroorganizme najviše izdvaja od drugih organizama je njihova sposobnost brze reacije/adaptacije na promjene u svom neposrednom okolišu, što upućuje na njihovu iznimnu vrijednost pri ranom otkrivanju poremećaja u okolišu. Mikroorganizmi kao „novi" indikatori mogli bi omogućiti pravovremenu uspostavu mjera oporavka morskih okoliša od strane odgovornih aktera, prije nego se navedeni poremećaji preslikaju na više razine unutar hrandidbene mreže. Projekt MicroLinkZnanstveno-istraživački projekt MicroLink („Struktura i funkcija mikrobnih zajednica kao karika koja nedostaje pri procjeni stanja okoliša u obalnim zonama pod antropogenim opterećenjem") koji se provodi na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, a financiran je sredstvima Hrvatske Zaklade za znanost, koncipiran je kako bi definirao mikroorganizme kao važnu kariku koja nedostaje pri trenutnoj procjeni stanja morskog okoliša Jadrana. Projektom MicroLink adresirat će se važno pitanje doprinosa i važnosti praćenja mikrobnih zajednica kao indikatora ekološkog stanja morskog okoliša koji bi se mogli koristiti kao kriteriji za postizanje Dobrog Stanja Okoliša (DSO). Rezultati projekta uključuju predlaganje liste „mikrobnih atributa/pokazatelja" koji će se zainteresiranim javnim i državnim istitucijama iz područja zaštite morskog okoliša ponuditi kao novi potencijalni indikatori ekološkog stanja morskog dna. Više o projektu možete doznati ovdje: http://hrzz-microlink.unaux.com/ https://www.irb.hr/Novosti/Mikrobne-za ... -nedostaje-u-zastiti-mora
|