 U jednoj od svojih kolumni pisala sam o mamama i tatama koji ubijaju mladunčad svoje vrste. Opisala sam i primjere ne samo ubojstva tuđe mladunčadi, već sam vam prikazala i kako se u prirodi događaju ponešto okrutnije stvari, poput ubojstva vlastite mladunčadi. No tu bizarnostima, naravno, nije kraj.
Neke ženke (npr. ženke miševa i voluharica) kada su pod stresom, kako bi prikrile tragove svojih brloga ili pak iskoristile energiju mrtvih mladunaca, katkad ubijaju svoje mlade te ih pojedu. Kod čimpanza su zabilježeni primjeri odraslih mužjaka koji u grupama napadaju, ubijaju i jedu mladunčad svoje vrste. Takvo ubojstvo mladunčadi i njihova konzumacija naziva se infanticidnim kanibalizmom. S time bih započela ovotjednu temu kanibalizma i predstavila vam još par zanimljivih primjera. Svima koji su očarani svijetom pauka i onima koji su posjetili nedavno održanu izložbu Očaravajući svijet pauka i škorpiona u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu, ova će tema sigurno biti zanimljiva jer su u glavnoj ulozi ove kolumne upravo pauci. U zoologiji se kanibalizam definira kao hranjenje individue jedne vrste cijelim tijelom ili dijelom tijela druge individue iste vrste.  Smatra se da je kanibalizam općenita pojava u životinjskom svijetu i zabilježena je kod više od 1500 vrsta životinja. Takvo ponašanje nije rezultat nepovoljnih hranidbenih uvjeta ili neprirodnih uvjeta (kao u zatočeništvu ili laboratoriju), već se pojavljuje u sasvim prirodnim uvjetima. Kanibalizam dolazi i u mnogim drugim formama. Tako je jedna od možda najinteresantnijih tema spolni kanibalizam. Zanimljiva je činjenica da se ovaj termin odnosi samo na ženke, jer one su te koje konzumiraju mužjake prije, poslije pa čak i za vrijeme parenja. Takvo je ponašanje poznato kod mnogih vrsta pauka. Svima poznata crna udovica jedan je od takvih primjera. Ženke konzumirajući mužjaka tijekom ili odmah nakon parenja daju svojemu tijelu energiju za razvitak oplođenih jajašaca. Takvo ponašanje poznato je i kod škorpiona, rakušaca i bogomoljki. Ženka bogomoljke svojeg partnera počne jesti za vrijeme parenja, počevši s glavom, dok se njegovo tijelo s njom i dalje pari. Spolni kanibalizam povezan je sa spolnim dimorfizmom, odnosno fizičkom razlikom ženke i mužjaka. Ženke koje jedu mužjake same su višestruko veće od njih. No nije sve tako tragično i jednostavno za mužjake. Oni sami počeli su razvijati razne strategije da ne budu pojedeni prilikom parenja. Tako npr. mužjak škorpiona ženku bode svojim repom dok u nju odlaže spermu. Mužjak crne udovice ženku često omota paučinom prije parenja. Neki pauci su čak razvili specijaliziranu čeljust kojom blokiraju čeljust ženke i drže ju otvorenom tijekom parenja. A kod nekih vrsta pauka mužjaci su se toliko smanjili u usporedbi sa ženkom, da su postali pravi profesionalci u igri skrivača. Još jedan interesantan primjer kanibalizma je takozvani intrauterini kanibalizam. Kao što neki glodavci mogu probaviti embrije u maternici, tako su i sami embriji sposobni za nešto slično. Kod nekih mesoždera se u maternici oplode dva jaja, no samo jedno mladunče se rodi. Veći brat ili seka već u embrionalnom stadiju u maternici pojede svoga brata ili sestru koji mu posluži kao dodatni izvor hrane, čime poboljšava vlastiti razvitak. Zabilježeni su takvi primjeri kod riba koštunjača, morskih pasa te pjegavih daždevnjaka.
| 