Fosa - mačkoliki predator s Madagaskara

Datum 28.11.2011 01:11:00 | Kategorija: Biologija

Fosa (foto: Flickr)Životinja često opisivana kao kombinacija psa i mačke predstavlja glavnog predatora na izoliranim staništima na otoku Madagaskaru. Zbog gubitka staništa danas je ugrožena vrsta. Znanstvenici su fosu, znanstvenog imena Cryptoprocta ferox, do nedavno smatrali primitivnom vrstom mačkolikih zvijeri, dok ju moderna istraživanja povezuju s cibetkama i mungosima.


Fosa je danas jedina živuća vrsta iz roda Cryptoprocta.  Ima nekoliko značajki koje ju povezuju s porodicom mačaka (Felidae), iako, evolucijski gledano, između mačaka i fose nema neke bliže srodnosti. Znanstvenici su fosu svrstali u porodicu Viveridae zbog njene sličnosti s cibetkama. Cibetke spadaju u red zvijeri koje uključuju životinje mačkolikog izgleda, dok je mačkolik izgled tijela fose isključivo rezultat konvergentne evolucije*. Molekularnim analizama pak dokazano je da su fose bliže mungosima nego bilo kojoj drugoj svojti životinja.

>>>Snježni leopard - vladar vrha svijeta

>>>Koje vrste ugrožavaju hrvatsku bioraznolikost?

Fosa je vršni predator na otoku Madagaskaru, stoga je njeno istraživanje i očuvanje vrlo bitno za ekosustav cijelog otoka. Kao najvećem karnivornom sisavcu na otoku, prehrana joj se sastoji od manjih životinja koje nastanjuju otok. Podjednako je aktivna danju i noću te je glavni predator na lemurima, majmunima koji su specifični za otok Madagaskar. Hrani se i pticama, gušterima, žabama i glodavcima, a zabilježeni su i  napadi na udomaćene životinje kao što su svinje. Fosa se vrlo velikom spretnošću kreće po kopnu i po drveću te joj lov na majmune nije nikakav problem.

>>>Upoznajte svoju mačku!

>>>Prvi dinosauri bili su veličine mačke

Građa tijela joj omogućuje spretnost u krošnjama drveća, jednako kao i po tlu. Kao i mačke, fose mogu uvući svoje oštre i zaobljene pandže, a za razliku od mačaka koje hodaju na prstima hod fosa može se usporediti, primjerice, s medvjedovim. Radi se o tipu tzv. plantigradnog hoda gdje pete i tabani istodobno dotiču tlo. Dug rep, koji može doseći i duljinu cijele životinje, omogućuje joj ravnotežu tijekom skoro pa nečujnog trčanja po granama prilikom lova na drveću. Iako se većinom pojavljuju u boji krzna od smeđih pa do crvenih varijanta, zabilježene jedinke crne boje dale su ovoj životinji još jedno ime - madagaskarska crna pantera.

Naziv za rod Cryptoroprocta u slobodnom prijevodu znači "skriven u stražnjem dijelu", a odnosi se na udubljen dio na stražnjem dijelu tijela oko anusa gdje se nalaze mirisne žlijezde. Kako su fose solitarne životinje i većinu života žive samostalno, mirisne žlijezde im služe za označavanje svog teritorija. Dio života koji ne provode samostalno je vrijeme razmnožavanja. Razmnožavanje ove vrste je veoma zanimljivo i komplicirano, a uključuje razne ritualne procese između skupine mužjaka i jedne ženke. Cijeli proces se odvija oko jednog drveta koje ženka odabere za mjesto parenja. Zanimljivo je da se ženka tijekom svog života uvijek pari na istom drvetu, a prilikom izbora mužjaka koji će ju oploditi nije skromna, pošto se razmnožava s više mužjaka tijekom mjesec dana koliko traje period udvaranja.

Populacija fosa na Madagaskaru se danas procjenjuje na oko 2500 jedinki koje naseljavaju šume u priobalnom području otoka te planine do 2000 metara nadmorske visine. Od 2006. godine vrsta Cryptoprocta ferox nalazi se na Crvenoj listi ugroženih vrsta Međunarodnog saveza za očuvanje prirode. Razlozi ugroženosti su smanjenje staništa, kao i ljudski utjecaj na vrstu.  

>>>Što su to Crvene liste?

>>>Lov - krvava zabava ili korist za ekosustave?

*Konvergentna evolucija je pojava bioloških struktura ili vrsta koje pokazuju sličnu funkciju i izgled, no evoluirale su iz različitih evolucijskih linija. Ove sličnosti, stoga, nisu rezultat dijeljenja zajedničkog pretka, već se smatraju rezultatom razvitka iste prilagodbe na slične okolišne pritiske.

 

Izvori: Edgeofexistence.org, Nhm.ac.uk





Članak je sa stranice Biologija.com.hr
http://biologija.com.hr

URL za ovaj članak je:
http://biologija.com.hr/modules/AMS/article.php?storyid=8557