Kada miroljubiva vrsta postane invazivna

Datum 12.12.2013 11:12:00 | Kategorija: Biologija

Europski zemni bumbar, Bombus terrestris (foto: Wikimedia Commons)Bumbari su baš simpatični. Dlakavi su i izgledaju kao da imaju krzno, djeluju nespretno dok lete te su manje agresivni u usporedbi s pčelama ili osama. Poljoprivrednici ih jako cijene kao oprašivače, posebice zbog krize koja je u posljednje vrijeme zahvatila populaciju pčela. Ipak, iako su jako važni i korisni, u nekim krajevima su postali invazivna vrsta.


Zemni bumbar (Bombus terrestris) se uzgaja u velikim količinama za oprašivanje različitih usjeva unutar i izvan staklenika. Kada su uneseni u središnji Čile u Južnoj Americi, smatralo se da će ovi kukci vršiti toliko važno oprašivanje u nekoliko staklenika, a cijeli proces su poduprle i čileanske vlasti. No, kako se to često dogodi, odjednom je sve krenulo po zlu jer bumbari nisu ostali u staklenicima.

>>>Invazija je počela

Nekoliko jedinki je pobjeglo te su vrlo brzo osnovali kolonije u divljini. No, to nijeZemni bumbar oprašuje fuksiju (foto: Paul Schmid-Hempel / ETH Zurich) bilo sve. Zemni bumbar je postao vrlo invazivna vrsta koja je pokorila teritorij Čilea, skroz do Patagonije. Za usporedbu, druga europska vrsta bumbara (Bombus ruderatus) koja je unesena u Čile 1982. godine se pokazala relativno bezopasnom.

Invazija velikom brzinom

U novom istraživanju koje su znanstvenici ovog tjedna objavili u časopisu Journal of Animal Ecology prikazano je kako se zemni bumbar širi od središnjeg Čilea prema jugu zemlje prosječnom stopom od 200 kilometara godišnje. To je brže nego što bi ekolozi ikada očekivali. Do kasne 2011., odnosno nakon samo nekoliko godina, ova vrsta je uspjela proći planinski lanac te je stigla do obala Atlantskog oceana u Argentini. Do 2012. bumbar je već dospio duboko u unutrašnjost južne Patagonije te je stigao do nekih velikih nacionalnih parkova.

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane

Trijumfalni napredak europskog zemnog bumbara predstavlja katastrofu za autohtone vrste bumbara - pet od ukupno 250 vrsta bumbara koje postoje na svijetu živi na jugu Južne Amerike. Posebno se na udaru našao atraktivan veliki narančasti bumbar Bombus dahlbomii (fotografija lijevo). Naime, gdje god se pojavi zemni bumbar to znači kraj za domaću vrstu bumbara. U većini područja gdje se invazivni bumbar pojavio, B. dahlbomii je nestao nevjerojatno brzo.

Bombus dahlbomii (foto: Wikimedia Commons)>>>Anđeo ili demon - može li invazivna vrsta imati pozitivan utjecaj?

Jedan od mogućih razloga nestanka autohtone vrste je prisutnost parazita Crithidia bombi. Ovaj parazit je zapravo praživotinja (Protozoa) i živi u probavnom traktu zemnog bumbara. Uzrokuje crijevne infekcije kod europske vrste bumbara, ali i kod autohtonih južnoameričkih vrsta. Utječe na ponašanje zaraženih jedinki, povećava njihovu stopu smrtnosti te sprečava uspostavu novih kolonija.

Znanstvenici strahuju da se širenje europskog zemnog bumbara više ne može zaustaviti. Također, budući da je vrsta uspostavila stabilnu populaciju gotovo je nemoguće ukloniti ju iz ekosustava. Za sada je još uvijek teško procijeniti posljedice za lokalni biljni i životinjski svijet, ali ova invazivna europska vrsta bi mogla poremetiti ekološku ravnotežu na jugu Južne Amerike u velikoj mjeri.

 

Izvor: e! Science News





Članak je sa stranice Biologija.com.hr
http://biologija.com.hr

URL za ovaj članak je:
http://biologija.com.hr/modules/AMS/article.php?storyid=9273