 Mlade čimpanze uhvaćene u divljini na području Afrike koje su ostale bez majke pokazuju smanjeni razvoj socijalnog ponašanja i kao odrasle jedinke. Do sada, dugoročni učinci ranih traumatskih iskustava na socijalno ponašanje bili su poznati samo za ljude i socijalno izolirane čimpanze.
Austrijsko-nizozemski istraživački tim na čelu s Elfriede Kalcher-Sommersguter i Jorg Massen objavili su rezultate studije u znanstvenom časopisu Scientific Reports. Između 1950. i 1980. godine tisuće dojenčadi čimpanzi bilo je ulovljeno u divljini na području zapadne Afrike i prebačene u Europu, Japan i SAD, gdje su bili korišteni u biomedicinskim istraživanjima. Dio njih završio je i u zoološkim vrtovima. Nova studija pokazuje da čimpanze koje su ostale bez majke u prve dvije godine života imaju ograničenja u socijalnom ponašanju, čak i desetljećima kasnije. Naime, razvoj socijalnog ponašanja je vrlo važan faktor za uspostavljanje i održavanje društvenih odnosa unutar skupine čimpanzi. „Siročadi čimpanzi ima manji broj partnera za njegovanje i manje jeaktivna nego čimpanze koje su odrasle uz majku", kaže Kalcher-Sommersguter sa Sveučilišta Graz. Ovakav nedostatak razvoja socijalnog ponašanja je prisutan i kod čimpanzi koje su bile držane u kavezima u biomedicinskim laboratorijima tijekom desetljeća, ali također i kod siročadi koja je odrasla u skupinama u zoološkom vrtu. „Ozbiljnost učinaka ranog gubitka majke na razvoj socijalnog ponašanja kroz nedostatak istog vidljiv je i kod čimpanzi koje su živjele u društvenim skupinama i do 40 godina", kaže Massen sa Sveučilišta Beč te zaključuje: „Ovo nam samo pokazuje koliko je bitna uloga majke tijekom odrastanja mladunčadi." Izvor: esciencenews.com
| 