Ocjenjujemo: kako RH štiti svoj okoliš?

Datum 21.04.2016 14:04:00 | Kategorija: Okoliš

Okrugli stol/Zaštita okoliša (foto: Udruga Bioteka)Zaštita okoliša je kao tema aktualna već duže vrijeme. No, kako zapravo funkcionira cijela ta priča? Kako se štiti okoliš, tko je za što zadužen? Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska je pristala na europske smjernice zaštite okoliša, no sada moramo dokazati da se tih smjernica možemo i držati te da one funkcioniraju na području cijele naše države. Koliko smo udaljeni od načela EU-a kad je o zaštiti prirode i okoliša riječ, doznajte u nastavku.

 


U organizaciji Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO) u suradnji s Europskom komisijom i programom Erasmus+ 19. travnja 2016. održan je okrugli stol na temu „Izazovi politike zaštite okoliša za nove članice EU i Republiku Hrvatsku - što dalje?" 

„Ovaj okrugli stol dio je projekta 'Opservatorij politika u Hrvatskoj' koji je kao potpora institucijama i udrugama financiran iz programa Jean Monnet" kaže Sanja Tišma, ravnateljica IRMO-a. Cilj projekta je doprinos širenju znanja i razumijevanja EU politika u RH, profesionalnom razvoju mladih istraživača te aktivnijem angažmanu građana u području europskih politika. Multidisciplinarni projekt predviđa praćenje šest politika EU-a (ekonomska politika i Europski semestar; socijalna politika i nezaposlenost mladih; kohezijska politika i upravljanje EU fondovima; konkurentnost, ulaganja i pametna specijalizacija; energetska politika te zaštita okoliša) te njihovu implementaciju u Hrvatskoj. Recikliranje metala (foto: Martin Cathrae/Flickr)Prije provedbe svake politike relevantni dionici i eksperti će raspravljati na okruglom stolu, nakon čega se za svaku politiku izrađuje policy paper s preporukama. Na taj će način, nadaju se iz IRMO-a, doprinijeti boljem razumijevanju politika EU-a. Cilj je analizirati politike, identificirati nedostatke, unaprijediti komunikaciju te vještine i znanja mladih istraživača. Višnja Samardžija, znanstvena savjetnica i koordinatorica programa Jean Monnet, navodi kako je cilj ovog projekta uključivanje i edukacija mladih znanstvenika. Na taj način civilno društvo dobiva ulogu koju zaslužuje te aktivno sudjeluje, a mladima se gradi njihov potencijal. Poziva sve da daju preporuku kako bi RH što bolje provodila politike EU-a.

Na panelu su sudjelovali stručnjaci iz različitih područja koji su dali okvirni izvještaj o stavkama bitnima za zaštitu okoliša: gospodarenju otpadom i vodama te zaštiti prirode i civilnom društvu.

Prioriteti ipak nisu prioriteti

Kao predstavnik Instituta za ruralni razvoj i ekologiju, Marijan Galović prikazuje zapravo šokantne i nimalo logične rezultate rada RH na području gospodarenja otpadom. Kao dio resursno efikasne Europe, Hrvatskoj bi prioriteti u gospodarenju otpadom trebali biti recikliranje, kompostiranje, prevencija nastanka otpada te priprema za ponovnu upotrebu, i kao takvi bismo trebali uzimati veći dio kolača iz sredstava EU-a. Kao što to često biva, prioriteti ipak nisu prioriteti te tako većina naših novaca odlazi na sekundarne aktivnosti, poput odlaganja otpada.Osnovni ciljevi do 2023. godine su koristiti otpad kao resurs, smanjiti količinu otpada, recikliranje i ponovna upotreba kao ekonomski atraktivna opcija, implementiranje postojeće legislative, iskorjenjivanje ilegalnog izvoza otpada te limitiranje energetske oporabe na materijale koji se ne mogu reciklirati. Rijeka (foto: Chris Luczkow/Flickr)

Problemi se samo nakupljaju:oko 100 općina i gradova uopće nema uvjete za samostalno gospodarenje otpadom, a ne postoji niti plan prevencije nastanka otpada.

Nadalje, do 2030. godine  trebali bismo reciklirati 65 % komunalnog otpada (što uvjetuje da bismo morali prikupiti bar 70 %), dok danas odvojeno prikupljamo tek 16 % otpada.

Dobar primjer predstavlja Međimurska županija u kojoj Čakovec i Prelog pokazuju dobru politiku gospodarenja otpadom. Prelog, primjerice, odvojeno sakuplja čak 50 % svog otpada!

Mnogo pohvala, malo pokuda

S Geotehničkog fakulteta, kao stručnjak za sustav upravljanja vodama, izlagao je Ranko Biondić, profesor pri Zavodu za hidrotehniku. Navodi kako po količini vode po broju stanovnika Hrvatska u Europi zauzima visoko 4. mjesto, dok je u svijetu 42. Vodama se upravljalo i prije Drugog svjetskog rata te se nakon njega donio Zakon o vodama kojim su vodna tijela u Hrvatskoj podijeljena na četiri područja, s kojima se zasebno gospodari. Kvalitativnom i kvantitativnom analizom površinskih, podzemnih i priobalnih voda provode se upute EU-a iz Direktive o vodama. Analiza je pokazala da je većina površinskih voda u RH u vrlo dobrom stanju, s nekoliko tijela koja će zahtijevati mjere. Priobalne vode su također u dobrom stanju, osim na područjima zatvorenih zaljeva. Biondić navodi kako je potrebno provesti mjere kojima će se tim područjima kvaliteta vode vratiti na vrlo dobru te kako će se monitoringom, sanacijom onečišćivaća, pročišćavanjem voda te sanacijom odlagališta otpada moći pratiti politika EU-a.

Zaštita prirode - sebična aktivnost

Iz Hrvatske agencije za okoliš i prirodu izlagao je Matija Franković, bivši ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode (DZZP), koji navodi kako je zaštita prirode jedna od najsebičnijih ljudskih aktivnosti jer brine o opstanku ljudske vrste. Ističe i da je prirodu ljepše prikazivati slikama životinja nego brojevima. U Hrvatskoj su, ističe Franković, najpoznatije dvije direktive EU-a, Direktiva o pticama i Direktiva o staništima, kao podloge za upravljanje europskom mrežom zaštićenih područja Natura 2000. Što se tiče ispunjavanja naših obaveza prema Uniji, u ovom smo području pri samom vrhu. Cijeli kopneni dio istraživanja područja Natura 2000 je završen, a do 2023. godine stručnjaci iz Hrvatske moraju završiti s kartiranjem staništa u moru. Navodi također da, prema indeksu živućeg planeta (Living Planet Index - LPI) Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF) možemo računati koliko samo zagadili planet te da je Hrvatska oko 2000. godine iz zelene prešla u crvenu zonu. Uzlaganje DOOR-a (foto: Udruga Bioteka)

Činjenica je da trošimo više nego što nam naši resursi dozvoljavaju te smo primorani iste te resurse uvoziti, što je velik pritisak na sustav.

Kao resurs za kojim smo bili uvjereni da je nepresušan navodi oceane, u kojima je zbog zakiseljavanja plankton na 30 % onoga što je bio prije 30 - 40 godina.

Problemi odnosa politike i javnosti

Kao predstavnica civilnog društva Maja Božićević Vrhovčak, izvršna direktorica Društva za oblikovanje održivog razvoja (DOOR), navodi kako su u suradnji sa Zelenim forumom definirali četiri područja bitna za zaštitu okoliša: otpad, vode, zaštićena područja i vrste te emisiju stakleničkih plinova. Svako to područja nailazi na velike probleme zbog odnosa između politike i javnosti. Vlada ne donosi zakonske akte koji služe za građane, dok se građani protive nekim potezima vlade, poput centara za prikupljanje otpada. Uz to, neke direktive, poput one o ugroženim vrstama, nisu dobro definirane što vodi u različita razumijevanja, pa i primjenjivanja istih. Vlada nije na kraju nikada iznijela svoje mišljenje o eksploataciji nafte u Jadranu, a TE Plomin još je uvijek aktualna (iako prema Direktivi o energetskog učinkovitosti debelo prelazi razine dopuštene emisije stakleničkih plinova). Nacionalna strategija niskougljičnog razvoja je dovršena, no nova Vlada ju još uvijek nije prihvatila. Takvi projekti traže puno novaca i vremena i nikako nisu izvedivi u vrijeme jednog mandata, smatra Božićević Vrhovčak. Pitanje je zašto se dopušta da takvi projekti propadnu? Direktiva o energetskoj učinkovitosti se također nalazi na meti javnosti zbog cijele afere s razdijelnicima, gdje jedan susjed ima razdijelnik topline, a često plaća iste, ako ne i veće račune, dok je njegov susjed odbio ugraditi razdjelnike i vrlo vjerojatno na kraju neće imati nikakve od silnih sankcija koje su se navodile. Problem vidi i u tome što građani ne sudjeluju u procesima javne politike (tako i zaštite okoliša). Šturo prepisivanje raznih direktiva, a ne njihovo prilagođavanje potrebama RH, dovodi do situacija da se propisi mijenjaju svako malo.

Iz publike se javilo nekoliko članova Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj koji smatraju da je gospodarstvo, kao krajnji „izvođač radova" politike, nezasluženo izbačeno iz cijele ove priče te da bi sva ministarstva, odnosno cijela Vlada trebala biti uključana u angažman zaštite okoliša. Predlažu da se novi propisi prvo iskušavaju na modelima, poboljšaju se i prilagode, a tek nakon toga puste u izvedbu.

Zaključak je da zaključka nema

Ideja okruglih stolova na temu politika i uvjeta Europske komisije je odlična ideja. Stručnjaci, bili teorijski ili praktični, na jednom mjestu zajedno mogu iznositi prijedloge za poboljšanje uvjeta u kojima i sami rade te davati smjernice za napredak ili pak ponuditi odgovore iz prakse. Otvaranjem takvog dijaloga stvaraju se novi putevi za bolju politiku i bolju zaštitu okoliša. Međutim, po našoj ocjeni, ovakva događanja, ukoliko se želi izbjeći dojam deklarativnosti i pukog izvještavanja javnosti, nužno moraju sadržavati veću razinu konstruktivne i argumentirane kritike rada institucija zaduženih za upravljanje pojedinim sastavnicama okoliša o kojima je bilo riječ. Samo većom razinom introspekcije i dijaloga moguće je napraviti stvarne pomake u zaštiti okoliša i prirode koji se tiču svih dionika u RH. U suprotnom, ovakva će događanja ostati svega na razini prolazne ocjene, kao što je to ovdje slučaj. 





Članak je sa stranice Biologija.com.hr
http://biologija.com.hr

URL za ovaj članak je:
http://biologija.com.hr/modules/AMS/article.php?storyid=9838