Ugradnjom ugljikovog dioksida u vulkanske stijene protiv klimatskih promjena

Datum 21.06.2016 17:06:00 | Kategorija: Okoliš

Antropogeni CO2 (foto: Emilian Robert Vicol, Pixabay)Emisija stakleničkih plinova jedan je od najvećih okolišnih problema današnjice. Industrija, promet i ostali antropogeni izvori ugljikovog dioksida predstavljaju izazov za znanstvenike koji se bave klimatskim promjenama. Jesu li našli rješenje u stijenama?


Znanstvenici sa Sveučilišta Columbia u New Yorku, Sveučilište u Islandu te Sveučilište u  Toulusu u suradnji s društvom Reykjavik energija  provodili su istraživanje na mineralizaciji ugljika kao novom načinju uklanjanja viška ugljikovog dioksida (CO2) iz atmosfere. Jedan od načina kojim se uklanja CO2 je „hvatanja i spremanje" ugljika gdje se iz atmosfere fizički uklanja CO2 i pohranjuje u podzemlje. Geoinženjeri već duže vrijeme istražuju iskorištavanje napuštenih rezervoara nafte ili plina, no kod njih postoji mogućnost curenja.

Moguće je dugoročno ukloniti CO2 iz atmosfere u samo 2 godine


U radu, objavljenom u časopisu Science dokazali su da je moguće dugoročno i brzo ukloniti CO2 tako da ga se ugrađuje u podnožja vulkana. CO2 reagira s okolnim stijenama stvarajući minerale koji ne utječu na okoliš. Do sada se smatralo da je za taj proces potrebno nekoliko stotina ili čak tisuća godina, no znanstveni tim pod vodstvom Dr Juerga Matterta, docenta sa Sveučilišta Southampton dokazao je da je moguće uspješno ukloniti CO2 mineralizacijom u samo 2 godine.

Ovaj staklenički plin su ubacivali u duboke bunare na lokaciji na Islandu. Kako je Island vulkanskog podrijetla, 90 % tla sastoji se od bazalta, stijene bogate elementima poput kalcija, magnezija i željeza koji su potrebni za mineralizaciju ugljika. CO2 se otopi u vodi, a zatim ubacuje u bazen gdje se na otprilike 400 - 800 metara dubine nalaze stijene u koje se pohranjuje. Dobivena otopina potom reagira s okolnim bazaltnim stijenama formirajući karbonatne minerale.

Bazaltne strukture u Namibiji (foto: Schnobby, en.wikipedia.org)

 

Takvo pohranjivanje u stijenama ne šteti okolišu


Takvi minerali ne mogu procuriti u tlo, stoga naša metoda rezultira stvaranjem dugotrajnog spremišta za CO2 koje ne šteti okolišu", navodi Matter. Također, dobra je vijest da je bazalt jedna od najraširenijih stijena na svijetu zbog čega ima najveći kapacitet pohranjivanja CO2 na svijetu.  Na lokaciji na Islandu znanstvenici su pratili 8 bunara te testirali kemijsku kompoziciju vode u njima. Pokazalo se da je koncentracija CO2 u vodama bunara koje su pratili bila smanjena, što je dokaz mineralizacije. Takvo pohranjivanje CO2 u obliku ugljikovih minerala uvjerljivo povećava sigurnost spremišta, što bi moglo poboljšati stav javnosti prema istraženoj metodi smanjivanja koncentracija CO2 u atmosferi.

Ukupni obujam istraživanja je zapravo vrlo malen tako da je idući korak šira upotreba ove metode. U Reykjaviku je već u geotermalnoj elektrani Hellisheidi započelo skladištenje CO2 spomenutom metodom te se oko 5000 tona CO2 godišnje hvata i pohranjuje u bazaltnim rezervoarima.

Ovo istraživanje dio je CarbFix projekta koji su financirali Europska komisija i Odjel za energetiku u SAD-u kako bi se razvijale metode pohranjivanja antropogenog CO2 u bazaltnim stijenama kroz terenska, laboratorijska i modelna istraživanja.

Izvor: Esciencenews.com

_______

Rapid carbon mineralization for permanent disposal of anthropogenic carbon dioxide emissions

Juerg M. Matter, Martin Stute, Sandra Ó. Snæbjörnsdottir, Eric H. Oelkers, Sigurdur R. Gislason, Edda S. Aradottir, Bergur Sigfusson, Ingvi Gunnarsson, Holmfridur Sigurdardottir, Einar Gunnlaugsson, Gudni Axelsson, Helgi A. Alfredsson, Domenik Wolff-Boenisch, Kiflom Mesfin, Diana Fernandez de la Reguera Taya, Jennifer Hall, Knud Dideriksen, Wallace S. Broecker

DOI: 10.1126/science.aad8132

_______





Članak je sa stranice Biologija.com.hr
http://biologija.com.hr

URL za ovaj članak je:
http://biologija.com.hr/modules/AMS/article.php?storyid=9866