| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Sleipnir

objavljeno 30.12.2010. | piše: Vedrana Pištelek

Sjedim tako neki dan poslije posla, pijuckam cappuccino iz lavora i kontempliram o smislu života kad začujem kvrcanje o prozor. Pogledam, a ono dva gavrana. Prva misao - 'nikad više', druga misao – Odinovi gavrani Huginn i Muninn. Otvorim prozor i vidim im malene omotnice u kljunovima. Uzmem prvu i u njoj nađem ovu poruku: "I mi imamo konja za utrku, a ne da nam se čekati da se sama sjetiš. Odin". Nisam stigla reći ni 'ha?', a već mi je pružena druga omotnica s porukom koja je nekako uspjela izgledati čangrizavo,a u kojoj je pisalo: "Svi uvijek prvo pomisle na Poea. Tipično". I onda je svizac zamotao čokoladu, a ja sam se probudila.

Iako je to bio samo san, Huginn i Muninn su me podsjetili na predstavnika stvorenja temeljenih na konjima koji potječe iz nordijske mitologije. Ime mu je Sleipnir što u raspojasanom prijevodu znači 'neuhvatljivi'. Sive je boje i ima osam nogu, četiri prednje i četiri stražnje. Najbrži je konj na zemlji, vodi i u zraku. Sleipnir je jedinstven u pravom smislu te riječi. Jednorozi su vrsta kao i Pegazi. Iako je Pegaz kao lik jedinstven, njegovi potomci izgledaju kao i on dok su Sleipnirovi potomci obični konji. Sleipnir je samo jedan.

On je službeno grlo Odina, vrhovnog nordijskog boga – pa nema samo Zeus ukusa. Sleipniru i Pegazu zajedničko je i to što im je jedno od roditelja upamćeno kao negativac; iako nije sve crno-bijelo, pogotovo u Meduzinu slučaju. Razlika je u tome što je Odin Sleipnira prisvojio odmah, a Zeus Pegaza nakon nesretnog događaja s Belerofontom. Razlika je i u tome što je Odin jahao na Sleipniru dok Zeus Pegaza baš i nije (Zeus je više volio jahati nekoga drugoga).

Kako je, dakle, nastao Sleipnir? Za njegovo postojanje odgovoran je Loki, dežurni negativac nordijske mitologije, div koji živi s bogovima (bogovi i divovi ove mitologije su stalno na ratnoj nozi tako da to nije najsretnija kombinacija). Loki neprestano izvodi neke bijesne gliste, nekad je smiješno, ali nekad završava tragično pa nije ni čudo što je omražen. U jednoj priči bogovi su htjeli zid oko svoje utvrde, čitaj: trebali su nekoga tko će to napraviti umjesto njih. Pojavio se graditelj, no bogovi su škrti koliko i lijeni pa se žele izvući od plaćanja na bilo koji način. Tako se dogovore s graditeljem da ukoliko završi zid u zadanom roku dobije božicu Sunca i Mjeseca Freyju kao nagradu. No kvaka je u tome što ne smije imati pomoć drugih ljudi, dopustili su mu samo konja kao pomagača. Konj se zvao Svađilfari što znači 'putnik bez sreće', a koliko ime prati njegovu sudbinu pustit ću vama da procijenite. Bogovi su bili jako zadovoljni sobom dok nisu vidjeli koliko graditelju znači taj konj. Bio je iznimno snažan i dovlačio je kamenje tako brzo da graditelju nije bila potrebna dodatna pomoć. Kada su shvatili kako posao napreduje, bogovi su napali Lokija jer dogovor je izgleda bio njegova ideja. Tako je on morao naći rješenje ili će mu biti opasno loše. Loki je smislio pakleni plan: pretvorio se u kobilu i odvukao konja daleko od vlasnika koji ga je uzalud dozivao i tražio.

Bogovi su se izvukli s besplatno obavljenim poslom i možda je bolje ne izvlačiti pouke. Svađilfari se više ne spominje pa ne znamo je li saznao tko ga je iskoristio (više puta) i kako se zbog toga osjećao. Loki je nakon nekog vremena oždrijebio Sleipnira. Stvarno ne znam koliko dugo nose divovi koji su zatrudnili u obliku kobile pa ne mogu biti određenija.

Sleipnir nije naslijedio ništa od zloće svoje majke. . . svoje muške majke. . . svoje majke koja je bila majka dok je izgledala kao kobila, a sada je otac jer se Loki vratio svom ljudskom izgledu, a to je izgled muškarca. Doduše, Loki je u mitu o Balderu imao transvestitsku epizodu – tema za stručnjake jednog drugog područja. Sleipnir je dobro biće i Odin ga je odmah uzeo sebi pa je ova Lokijeva zvrčka imala vrlo pozitivan ishod. Mitologija je dobila jedan jedinstveni lik i novu snagu dobra, a Sleipnir je i dokaz da se zlo roditelja neće nužno prenijeti na potomstvo.

Kod junaka ovotjednog safarija ne moramo tražiti odakle dolaze pojedini dijelovi – to je konj. Ima neke dijelove viška no i ti dijelovi su konjski. Sleipnir je jedinstven još po nečemu – zaista je mogao postojati. Zabilježen je mali milijun slučajeva kada su životinje dolazile na svijet s dijelovima tijela viška ili manjka. Posebno pamtim macu s dvije glavice jer je izgledala baš kao da je sišla sa stranica neke fantasy priče. Te životinje su nekad slabije od ostalih iz legla i žive kraće, ali nekada u njima zaživi Sleipnirov duh pa okrutnoj sudbini opale šamar i imaju dug i sretan život. To zapravo samo znači da neke imaju lakše mutacije, a neke teže, ali ne mogu to tako napisati, buni se pjesnik u meni (inače, izgleda kao A. B. Šimić). I kad kažem 'mutacije' ne mislim u stilu Wolverinea nego u stilu jarića sa šest nogu i dva repa.

Mutacije kod nekih ljudi izazivaju gađenje, strah i odbojnost, posebno u prošlosti kada su takvi slučajevi odmah stavljani u ladicu s etiketom 'vražje maslo'. Kod drugih izazivaju suosjećanje, simpatije i onaj 'aaaaaaaa' učinak kada se rastopimo nad nečim. Životinje s mutacijama bi trebale dobiti jednaku priliku kao i sve ostale. U slučaju domaćih životinja, ako njihovi vlasnici misle da neće biti korisne kao ostale neka ih barem drže kao ljubimce. One će to znati vratiti. S druge strane, neke mutacije bi bile čak i poželjne, zamislite samo svinju sa šest nogu – to su dvije dodatne šunkice! Mislim, mogu i svinje biti ljubimci, ali to su dvije dodatne šunkice!

Šalu na stranu, dajmo priliku svim živim bićima, pogotovo ako su imala nesreću da ih pogodi neka mutacija. Ovdje želim spomenuti i jedno pilence. Izleglo se normalno i nije imalo nikakvu mutaciju (barem ne očitu), samo je bilo sitno i ubrzo je počelo kunjati. Mislili smo da će uginuti vrlo brzo, ali ono se nije dalo pa smo mu dali ime Quasimodo jer je pogureno hodao po dvorištu, a izgledao je kao plod burne veze lešinara i kokoške. Pazili smo ga i držali dalje od opasnosti koje su vrebale na dvorištu. Quasimodo je životario prilično dugo, ali je na kraju ipak podlegao slabosti. Ovime želim reći sljedeće: to pile je najbliže mutaciji što sam do sada imala prilike doći pa ga uzimam kao primjer kako malo, slabašno stvorenje čiji je životni vijek samo treptaj u usporedbi s našim ipak može ostati u sjećanju i ukrasti mali dio nekoga za sebe. Da imam štiha za to, napravila bih strip u kojem bi pilence Quasimodo bilo junak i borilo se za pravdu. Ali nemam, pa je ovo moj hommage svim stvorenjcima koja nisu imala jednaku priliku za život kao svi ostali.

Čuvajte slabije od sebe, koja god oni vrsta bili. Čuvajte različitost jer ona je bogatstvo.

Printer Friendly Page Send this Story to a Friend


Komentirati mogu samo registrirani korisnici. Komentari su vlasništvo korisnika. Biologija.com.hr nije odgovorna za njihov sadržaj.

Poveznice

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?