| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Sleipnir

objavljeno 05.01.2011. | piše: Vedrana Pištelek

Uz Pegaza smo se vinuli nebu pod oblake, s jednorogom smo se skrivali od ljudskih pogleda u gustim, tajnovitim šumama, a Sleipnir nas je najvećom brzinom poveo ravnicama, zrakom i vodom. Mahnuli smo Zeusu na Olimpu, posvjedočili spletkama i problemima Odina i njegove svite, a oni sanjari su možda primjetili i pokoje šumsko božanstvo kako škilji iza grma. Prošli smo puno toga, ali jedno područje nam je ostajalo izvan dometa – morske dubine. Pa, pođimo onda Posejdonu u pohode u njegovo podmorsko carstvo gdje ćemo upoznati ergelu grčkog boga mora.

Nekome bi možda prvo na pamet pali dupini kao prigodna zaprega za Posejdonova kola, ali mitologija može puno bolje. Zaprege uglavnom čine konji pa je tako i u ovom slučaju, ali uz malu preinaku. Naime, običnim konjima bi se bilo prilično teško kretati pod vodom, a Posejdon nekad izlazi na kopno gdje bi nezgodno bilo dupinima ili nekim drugim morskim životinjama. Zato na scenu stupaju morski konji (hippocampi) koji su prednjim dijelom tijela izgledali kao normalni konji, a umjesto stražnjih nogu imali rep kakav bi imala neka velika morska zmija tipa Ogopogoa (morskog čudovišta o kojemu će biti riječ neki drugi put) ili neka ribetina.

Morski konji se ne pojavljuju samo u grčkoj mitologiji pa ima različitih prikaza. Neki su jednostavni – pola konj, pola morska zmija/riba, ali negdje su stvarno išli u detalje i lijepo razradili tu sliku. Tako konji umjesto grive imaju šiljate izbočine slične onima na zmajevima (ah, zmajevi!), a umjesto kopita imaju nešto između žabljih stopala i peraja. Rep nekada završava širokom repnom perajom, a nekada se samo stanjuje u vrh kao kod zmija. Na nekim prikazima morski konji imaju i krila. Priznajem, kada se prvi put čuje opis može se pomisliti kako to mora biti nešto nezgrapno i čudno, no kada se vide slike i mozaici priča počinje imati smisla. Moguće je čak i zamisliti njihov galop prsnim stilom prostranstvima oceana kao i uvijajući kas po kopnu u maniri anakonde. Mašta doista može svašta!

Ponovno nemamo mit o postanku vrste i to iz istog razloga. Vjerovalo se kako zaista postoje i kako su to odrasli oblici morskih konjića. Mogu zamisliti izraz lica prve osobe koja je našla na kostur ove ribice tako različite od ostalih. Ovako bi to meni izgledalo: glavica nalikuje na konjsku, nogu nema, a rep je sličan zmijskom i zavinut kao orehnjača. Morski konjići koji žive u Sredozemlju dugi su 15-ak cm, a zbog zavinutosti čine se i kraćima pa su ljudi pomislili kako je to sigurno mladunče neke morske životinje. Jedna misao je vodila drugoj i nastala je slika životinje koja mora ličiti na konja zbog oblika glave, noge izrastu kasnije kao kod žaba, ali samo prednje. Stražnje noge zamijenio je snažan rep kako bi se životinja mogla kretati kroz vodu. Ima smisla...

Lako je sada biti pametan kada postoje knjige i internet gdje i mala djeca mogu vidjeti što sve postoji na ovom planetu. Ali u prošlosti, kada su ljudi stalno otkrivali nova bića, stvari i pojave, kretali su od onoga što su poznavali. Što će reći – ako izgleda kao konj, bit će da ima veze s konjima. Od tih vremena do danas mit je preživio i, logično, doživio izmjene jer svi vidimo stvari na sebi svojstven način, a netko (tko god bio, ljubim te u čelo) napravio je i origami oblik morskog konja. Lik se i danas povremeno koristi u fantastici, a najnoviji je primjer Harry Potter. Lijepo je vidjeti stare likove u novom ruhu, a još je ljepše što nisu zaboravljeni iako su zapravo marginalni. Ne spominje se imenom pojedini morski konj niti su oni glavni likovi neke priče već jednostavno dopunjavaju mitološki svijet, a u isto ga vrijeme povezuju s ovim našim. Upravo ono što želim napraviti ovom kolumnom. Hej, pa upravo si nađoh maskotu!

Svašta se krije ispod površine, a vratit ćemo se pod vodu još koji put jer tamo se nalazi OGROMAN svijet, kako u pričama, tako i na Zemlji, nastanjen bićima koja bi mogla gotovo neprimjećeno otići u onaj drugi svijet. Morski konjići zaista izgledaju kao da su sišli sa stranica neke šarene dječje slikovnice. Ima ih bijelih, žutih, zelenkastih, ružičastih, crnih, crno-bijelih, ljubičastih, s listastim ili bodljikavim kerefekama po cijelom tijelu... Ima ih različitih, a svi su prekrasni. Nažalost, neke vrste su ugrožene, a neizrecivo bi tužno bilo kada bi se morski konjići stvarno preselili iz stvarnog svijeta na stranice knjiga.

Pronađite i vi svoju maskotu ili barem najstvorenjce u fantastičnom svijetu, a čuvajte ovaj i morske konjiće u njemu.
Sretna Nova!

Printer Friendly Page Send this Story to a Friend


Komentirati mogu samo registrirani korisnici. Komentari su vlasništvo korisnika. Biologija.com.hr nije odgovorna za njihov sadržaj.

Poveznice

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?