| Korisne stranice | Donirajte | Kontakt | O nama | Naslovnica
Antropologija Biologija Okoliš Prehrana Zdravlje i medicina Intervjui Akcije

Kentaur

objavljeno 26.01.2011. | piše: Vedrana Pištelek

Vjerujem kako je mnogima poznato biće iz naslova, svatko tko se barem nakratko našao u svijetu grčke mitologije čuo je za kentaure. Imaju sporedne kao i glavne uloge, zajedničke kao i pojedinačne, malene, velike te one naizgled malene, a kasnije se pokažu kao ključne. Kentauri su bili jedna od prvih bića koje sam srela, zavoljela i zapamtila, uvijek će mi biti posebni i zato sam odabrala upravo njih kako bih uvela vrh hranidbenog lanca u ovu priču. Pogledajmo stoga kako se čovjek uklapa u mitologiju kada nije dežurni junak već spada u bestijarij.

Još nešto ovdje prvi put stupa na scenu – postoji božanstvo u ovom obliku. Zove se Kheiron (Chiron, Hiron – ovisi o prijevodu i izvoru, ali neka ovdje bude transliteracija s grčkog alfabeta) i potomak je Krona i nimfe Philyre. Kron je Zeusov otac i neko vrijeme vrhovno božanstvo, a nimfe su niža božanstva koja predstavljaju određene dijelove prirode (postoje šumske, gorske, morske i sl.). Kheiron je dijelom konj jer je začet dok je Kron bio u obliku konja, a za to je imao savršeno logičan razlog – skrivao se od žene. Kheiron je bio dobar i mudar, bio je Heraklov prijatelj, a svojom je mudrošću pomagao poznatim grčkim junacima kao što su Jason i Ahilej. Nakon bizarne smrti koja će biti opisana u nastavku Kheiron je prenesen na nebo u zviježđe Kentaur ili Strijelac.

Vrlo je zanimljivo što nastanak kentaura nema veze s Kheironom. Ponovno je tu nekoliko inačica, a zajednički nazivnik većini je lapitski kralj Ixion. Kentauri su djeca ili unuci Ixiona i nimfe Nephele, ili djeca Ixiona i nekih nesretnih kobila, ili pak djeca Dije (Ixionove žene) i Zeusa koji je opet bio nestašan, ovaj put u obliku dragog nam kopitara. Većina ima veze s Ixionom, no postoji barem jedna koja nema, a ta se odnosi na ciparske kentaure koji su imali i rogove. Ovdje su roditelji Zeus i Geja. Kako? Pa, slučajno. Zeus se zapalio za Afroditu, ona nije bila raspoložena, on se naljutio (ipak je to za njega neprirodna situacija) pa je istresao svoje sjeme (da, znam, bit će toga još u nastavku) na zemlju (Geja) i nešto je "niknulo". Nisu to namjeravali, ali jednostavno se dogodilo!

Ciparski su kentauri samo jedno pleme, a zanimljive priče imaju još dva plemena. Lamoski kentauri su od Zeusa dobili zadatak tjelohranitelja malog Dioniza jer Hera je opasna kad je ljuta. Ljuta je zato što je Dioniz Zeusov sin, a ona nije imala ništa s tim. Negdje su od početka kentauri, negdje je Hera kriva za taj oblik, a negdje uopće nisu kentauri. Dobro su obavili svoj zadatak i svijet je dobio bakanalije...

I nije baš neka priča kad malo bolje razmislim. Ali zato je tu pleme koje je živjelo na zapadu Peloponeza i bilo uljuđeno dok god nije bilo vina u blizini. Heraklo je prolazio onuda na jednom od svojih dvanaest zadataka, susreo kentaure i odlučio malo se kod njih odmoriti. Poteškoće su nastale (nije li često tako) kada je alkohol dobio ulogu u priči. Heraklo je otvorio vino, kentauri se pomamili osjetivši ga i – ŠORA! Kentaura je bilo više, ali Heraklo je Chuck Norris antike pa ih je natjerao u bijeg. Potražili su utočište kod Kheirona, no Heraklo kad krene ne zna stati i otrovnom strelicom pogađa Kheirona. Iako ne može umrijeti jer je božanstvo, itekako može osjećati bol, a ovaj otrov fakat boli. Molio je Zeusa neka mu dopusti umrijeti, a njegovu besmrtnost prenese na Prometeja. Zeus mu se smilovao i već sam rekla što je onda bilo.

Tako je završio Kheiron i ova priča, no ne i Heraklove zavrzlame s kentaurima. Naime, Heraklo i njegova žena Dajanera/Dejanira su htjeli prijeći rijeku (zvuči kao početak vica) i naišli na kentaura Nesa koji je prenosio putnike preko rijeke. Heraklo je mogao prijeći sam, a ženu je povjerio Nesu. Nes ju je poželio za sebe što su popratili šok, nevjerica i vrisak. Heraklo joj je priskočio u pomoć i smrtno ranio zagrijanog kentaura. Umirući, Nes je Dajaneri "otkrio tajnu", čitaj: prodao rog pod svijeću. Rekao joj je neka skupi njegovu krv i sjeme (i ja sam kao mala čitala dječju inačicu u kojoj je samo krv) što će joj vratiti muža ako ovaj ikada počne šarati; zapravo je to bio otrov koji će ga ubiti. Heraklova žena je odlučila djelovati preventivno pa čim je posumnjala kako bi se nešto moglo dogoditi, namočila je muževu košulju u spomenutu gadost i tako je završio najpoznatiji grčki junak.

To su mitovi, ali što ih je nadahnulo? Je li uopće bilo logičnog slijeda ili je netko iznebuha odlučio skinuti konju glavu i na njeno mjesto nakeljiti pola čovjeka? Naravno, bilo je neke logike u tome: riječ centaur može se prevesti kao ubojica bikova, što je bila zanimacija stanovnika grčke pokrajine Tesalije. Tamo su ljudi bili vrlo vezani uz konje (nešto kao Rohanci starog vijeka) koji su im koristili i za lov na bikove. Mnogo su vremena provodili u sedlu pa je moguće da su ih susjedni narodi počeli poistovjećivati s konjima. I evo temelja za mit!

Dio mita je i prikaz malo drugačiji od uvriježenog. Na njemu nije pola čovjeka i pola konja već cijeli čovjek i pola konja. Samo zamislite čovjeka s produžetkom kojim može jako dobro ritnuti (istini za volju, ima ljudi koji to mogu i bez produžetka). Dio mita je i naziv hippokentaur koji je možda i bolji jer spaja "ubojicu bikova" i "konja" te je bliže slici kentaura. Nije čest vjerojatno zato što se pojavio kasnije pa nije uspio istisnuti onaj stari.

Svaki put kad upoznam neko biće pokušam zamisliti kako bi bilo biti jedan te vrste. Kod Pegaza sam se pitala kuda bih ja s krilima, kod jednoroga bi li mi rog ikada pretegnuo glavu, kod Sleipnira sam pokušala predvidjeti koliko puta bih se saplela o vlastite noge, a kod morskog konja bih li mogla uskladiti noge s repom. Kentaur, pak, donosi puno više pitanja i mogućnosti baš zbog ljudskog elementa. Znamo koliko i kakvih problema ima u našem društvu pa se prvenstveno pitam bi li ti problemi ostali isti ili bi se možda povećali, Npr., bi li problem bila samo boja kože ili samo boja dlake ili oboje. Neke bi kombinacije sigurno bile društveno prihvatljivije od drugih. Vjerojatno bi ulogu igrala i vrsta konja pa bi tako možda imali umišljene lipicance, radišne hladnokrvnjake, a mustanzi bi u grupama slobodno jezdili poput današnjih bikera. Bi li mali ljudi bili pola ljudi, pola poniji? Kakav bi bio odnos prema njima? Spletki znamo da bi bilo jer je jedna opisana ranije, a moguće je da bismo se susretali i s infantilnim svađama na temu čiji je rep duži. Bezbroj je mogućnosti kad su ljudi u pitanju.

Možda previše analiziram, možda bi prevladala životinjska strana. Ne bi nas mučila neka viša pitanja i samo bismo živjeli, bez planova o vlastitom probitku i moći, ali i bez nastojanja da poboljšamo svijet. Slijedili bismo vođu plemena...krda...skupine i sve bi bilo lakše - ? Čuvajte...čuvajte jedni druge.

Printer Friendly Page Send this Story to a Friend


Komentirati mogu samo registrirani korisnici. Komentari su vlasništvo korisnika. Biologija.com.hr nije odgovorna za njihov sadržaj.

Poveznice

Pročitajte i...

Rad s laboratorijskim životinjama se neće moći tako skoro zamijeniti nekom drugom metodom
intervju s dr. sc. Sofiom Anom Blažević

Vrijednost herbarijskih zbirki je neprocjenjiva
intervju s doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem

Tvrdnje o učinkovitosti cjepiva vrlo su pretjerane!
intervju s dr. sc. Lucijom Tomljenović

Obrazovanje za okoliš uključit ćemo u program građanskog odgoja
intervju s dr. sc. Mirelom Holy

Senzacionalistički članci šire neopravdane strahove među ljudima
intervju s prof. dr. sc. Franjom Plavšićem

Može li znanje ponovno postati „in“?
intervju s Biserkom Volić, prof.biologije

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre”
intervju s doc. dr. sc. Zoranom Tadićem

S učenjem čitanja dobro je započeti i prije školske dobi
intervju s mag. psych. Igorom Mikloušićem

Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali
intervju s doc. dr. sc. Igorom Bajšanskim

Dok se na Zapadu objeručke prihvaćaju, Hrvatska obrazovanim ljudima nudi prekvalifikaciju u pastire i konobare
intervju s Jadrankom Šepić, dipl. ing.

Entuzijazam pravog istraživača ne može se dotući
intervju sa Snježanom Ramić, dipl.ing.biol.

Više može napraviti onaj koji ne zna a hoće, nego onaj koji zna a neće
intervju s Vladom Prskalom, prof. fizike

Lošinjski rezervat za dupine - od našeg najvećeg uspjeha do najvećeg razočaranja
intervju s Draškom Holcerom, dipl.ing. biologije-ekologije

Vrlo je upitno koliko Hrvatska može doprinijeti globalnom znanju
intervju Marko Košiček dipl. ing.

Reciklirano imanje moja je ljubav i moja baterija -
intervju s dr. sc. Draženom Šimlešom

Hrvatska je pravi mali raj za paleontologe -
intervju s prof. dr. sc. Jasenkom Sremac

Tko zapravo odgaja našu djecu i mlade? -
intervju s dr. sc. Dejanom Bouillet

Niti jedna od velikih zvijeri nije opasna za čovjeka -
intervju s Magdom Sindičić, dr.vet.med.

"Siguran sam da nikada nećemo izumiti jedinstven lijek za sve tumore" -
intervju s prof. dr. sc. Ivanom Đikićem

Tražilica

Kolumne

Portal podupiru

Prijava

Korisničko ime:

Lozinka:

Zapamti me



Registriraj se!

Izgubili ste lozinku?