Budućnost (ni)je utopija

Prvi trenutak
U maloj učionici Biološkog odsjeka skupina brucoša pokušava izvršiti jedan od prvih zadataka na početku studiranja - kako ovladati mikroskopom? Neki od nas, poput mene, prvi put samostalno moraju pronaći sliku u vidnom polju i čini mi se da to baš nije tako jednostavno. Nakon okretanja vijaka na mikroskopu, malo privikavanja i zrnca nespretnosti, ukazuje se slika. Kromosomi (crvenog luka) u stanici poredani u ekvatorijalnoj ravnini. Pa ova mitoza doista postoji! I stvarno tako izgleda! Svo ono štrebanje teorija i učenje o mitozi i njezinim fazama kako bih se napokon uvjerila da to i u stvarnosti izgleda tako kako su nas učili. Čujte, što se mene tiče, kromosoma je moglo biti i 107, a mogli su izgledati i poput veselih malih čovječuljaka koji se vrte u krug dok se ne podijele. Ali nije bilo tako, sve što smo učili zaista se pokazalo točnim. Vidiš kako izgledaju, izbrojiš da ih ima 16 i gotovo. Nema tu više rasprave. To je tako i tada smo se svi u učionici uvjerili da je to istina. I to je znanost! I zato je volim. Ne temelji se na našim uvjerenjima, nego na činjenicama koje se u bilo kojem trenutku, bilo gdje na svijetu mogu provjeriti.

Drugi trenutak
Čekamo svoje prvo predavanje iz kolegija Antropologija.
U predavaonicu ulazi nasmiješen profesor živahnog hoda, u zrelim godinama. Prvi put ga vidimo, a on, koračajući s jedne na drugu stranu predavaonice, zastane, okrene se prema nama i jasno i glasno kaže: “Na svijetu ne postoje rase. Crna, bijela, žuta! Postoje različite vrste, a svi mi pripadamo jednoj - Homo sapiens sapiens!“.

Treći trenutak
Jedan od učenijih i enciklopedijskim znanjem bogatijih profesora, osvrćući se na globalizaciju, kaže: “Različitost je naše bogatstvo“.

Kad udružimo ove trenutke, mogli bismo zaključiti kakvi bi učitelji trebali biti. Prenositi znanje i pritom poticati kritički odnos prema onome što učimo nije dovoljno. Treba razvijati i kritičko razmišljanje o vremenu i prilikama u kojima živimo, kao i moralnim vrijednostima koje ih prate. To je uvjet napretka čovječanstva.

Ja vjerujem u učenje. Vjerujem da znanje ne pomaže samo u tome da budemo bolji u svom poslu jer tako više znamo o nečemu, nego vjerujem da se obrazovanjem i “proširivanjem vidika“ može promijeniti čovjekov karakter, a samim time i naša budućnost.

Razmotrimo samo činjenicu da su ljudi crne boje kože prije 150 godina bili robovi. Prije nešto više od 50 godina, Martin Luther King održao je svoj poznati govor o jednakosti među ljudima, a danas je predsjednik najmoćnije države na svijetu Afroamerikanac. Koliko je ljudi, dok su slušali Kinga, pomislilo da je ono o čemu priča utopija?
Čovjek, ako je čovjek, ne miri se sa svijetom kakav jest, nego uvijek teži prema višem. Upravo u utopijskom sadržaju, u nagovještaju, vjeri u mogućnost da svijet bude ljudskiji, krije se ono trajno vrijedno iz svih velikih umjetničkih tvorbi.* "Humanizam je odrastao u utopiji.“ (E.Bloch)

Bloch tvrdi kako je naročito glazba najava utopijskog svijeta, anticipacija budućeg carstva čovjeka… Stoga završavam jednom prigodnom pjesmom…

“We ain't goin' to the town
We're going to the city
Gonna trek this shit around
And make this place
A heart to be a part of…”


(Interpol, Next Exit)

*prezeto iz B. Kalin: "Povijest filozofije"