Ponekad po guzi

Nedavno je u Jutarnjem listu objavljen članak pod nazivom “Treba li djeci tu i tamo dati po guzi?“. Inspiriran je novim istraživanjem američkih znanstvenika koji tvrde da pokoji udarac po guzi može biti koristan za dijete. Istraživanje je provedeno na 179 američkih tinejdžera koje su roditelji fizički kažnjavali udaranjem po stražnjici (nisu uključena djeca koja su kažnjavana šamaranjem ili brutalnijim načinima). Prema rezultatima, najuspješnija i djeca najmanje sklona lošem ponašanju su ona koja su dobivala batine do svoje sedme godine. Djeca koja su dobivala batine između sedme i jedanaeste godine sklonija su lošem ponašanju, a djeca najliberalnijeg odgoja pokazala su se kao problematična, nesretna djeca.
Prenosi se i izjava glavne autorice istraživanja (Marjorie Gunnoe) koja smatra da se udaranje po guzi može primjenjivati u, kako kaže, “doista potrebnim“ situacijama. Objavljena su i mišljenja psihologa i psihijatra, a za slučaj da ste uz sve to još uvijek neodlučni u svom stavu, uz članak su objavljene i izjave naših poznatih javnih ličnosti čijem se mišljenju možete prikloniti.

Čini mi se da svakom normalnom roditelju nije potreban članak kako bi uvidio da u "doista potrebnim" situacijama smije udariti svoje dijete po guzi, pri čemu je, naravno, svjestan da mu time ne ugrožava njegova prava. Djeca u ranom djetinjstvu ponekad ne razumiju da nešto ne smiju činiti ili pak ispituju granice do kojih mogu proći nekažnjeno, pa ako se nakon opetovanog roditeljskog upozoravanja, a potom i podizanja glasa ponašanje djeteta ne promijeni, ne vidim ništa loše u tome da ga se udari po guzi. Ako ste pak u situaciji da vaš dvogodišnjak razumije što znači podizanje glasa i odustaje od guranja prstiju u utičnicu, super. Zašto biste ga udarili po guzi? Zato što članak kaže da će ga udarac po guzi učiniti uspješnijim?
Vaše dijete nije dio statističke analize i, premda je pohvalno pratiti recentna istraživanja iz tog područja, vaša je “zadnja“. Ako ste uistinu posvećen roditelj, najbolje poznate svoje dijete i samim time znate kako ga odgojiti u sretnog individualca. S udaranjem po guzi ili bez njega (do sedme godine).

Ono s čime se slažem je dio istraživanja koji govori da su djeca koja su dobivala po guzi između sedme i jedanaeste godine sklonija lošem ponašanju. U tom razdoblju dijete razumije sve što mu govorite pa smatram da bi se tada svi problemi trebali rješavati komunikacijom. Batine su u tim godinama ponižavajuće i loše utječu na razvitak djetetovog samopouzdanja. Djeca se uče agresivnom ponašanju, mogu preslikati takav model i početi ga primjenjivati na svoje bližnje - prijatelje i vršnjake u školi. Vi kao roditelji predstavljate idole svojoj djeci, njima ste najvažniji vi i ona žele biti poput vas. Barem još u toj dobi.

S druge strane, ako ste u obitelji uspjeli “nametnuti“ rješavanje problema razgovorom, bez primjene bilo kakvih batina, svojoj djeci niste mogli ostaviti ljepše nasljedstvo. Odgojiti mlade ljude koji će sukobe rješavati argumentima, a ne šakama, uvjet je “ozdravljanja“ ovog društva. U današnjim nasilnim vremenima, složit ćete se, to nam je itekako potrebno.

P.S. Ako nekoga zanima istraživanje o novim odgojnim metodama koje smanjuju nasilje među djecom, pročitajte članak “Nove odgojne metode” objavljen na našem portalu.